„Misionarska poza“ je čudno ime za najklasičniji seks kakvog ga mi danas poznajemo: muškarac odozgor, ležeći, lice u lice. Ali, kako je ta poza dobila svoje ime? Priča ima više obrta od latinoameričke sapunice.

Od srednjovjekovnog doba, katoličke pape, biskupi i svećenici trebaju se posvetiti samo Bogu, što podrazumijeva i suzdržavanje od tjelesnih zadovoljstava poput seksa. Dakle, žive u celibatu.

Razumije se, crkva se nikad nije zalagala za to da se i vjernici odreknu seksa. „Naravno da crkvi trebaju ljudi koji idu u crkvu, da održe crkvu živom. Tako da, što više djece imaš, to si bolji kršćanin“, kaže Cinzia Giorgio, autorica „Erotske povijesti Italije" koju je napisala dok je radila za Vatikan.

Najbolja poza za "pravljenje djece"? 

Štoviše, tvrdilo se da je jedna poza najpogodnija da se začnu djeca – misionarska. Vjerovalo se da ta ideja potječe od crkve, da se držala vjekovima bez ikakvih znanstvenih dokaza, oslonjena tek na površnom teoretiziranju o gravitaciji. Teorija koja djeluje logično jeste da su katolički misionari, koji su putovali svijetom kako bi ljude obratili na kršćanstvo, govorili ljudima na koji način da vode ljubav kako bi uvećali broj vjernika.

„Ali, to nije točno", kaže nam Kate Lister, povjesničarka seksa i seksualnosti, autorica knjige „Čudnovata povijest seksa". Lister kaže da nema nijednog dokaza da su misionari reklamirali tu pozu. „Iako se o toj teoriji piše u knjigama, medicinskim tekstovima, rječnicima ili stručnim radovima – to je sve jedna velika glasina“, kaže ona.

Istina, misionari se možda nisu bavili pozama, ali jesu promovirali novi sustav seksualnog morala i vrijednosti. Recimo u Indiji, rodnom mjestu Kama sutre, drevnog vodiča za ljubav i užitak u seksu. Čak je i tamo seks postao tabu kad su katolički svećenici pomogli Britancima u kolonizaciji Indije.

Rješavanje „misionarske" misterije

Ali, da se vratimo pitanju: zašto omiljenu seksualnu pozu nazivamo „misionarskom"? „Sam izraz ulazi u upotrebu tek šezdesetih godina dvadesetog stoljeća", kaže Lister. Navodi da se pojam može povezati s legendarnim američkim seksologom Alfredom Kinseyem.

Kinsey je 1948. napisao za ono vrijeme revolucionarnu knjigu „Seksualno ponašanje ljudskog mužjaka". Tvrdio je da Amerikanci preferiraju seks licem u lice, dok je muškarac odozgor. Zvao je to „englesko-američkom pozom“. Tu se Kinsey poziva na rad antropologa Bronislawa Malinowskog koji je putovao po Australiji, Novoj Gvineji i Melaneziji kako bi „proučavao" domorodce dvadesetih godina prošlog stoljeća. U jednoj od brojnih knjiga piše o seksualnom životu Trobrijanaca, naroda Papue Nove Gvineje.

Kinsey prenosi Malinowskog, pišući da su Trobrijanci ismijevali način na koji bijeli ljudi vode ljubav. Navodno su oko logorske vatre „karikirali" pozu koju preferiraju bijeli ljudi, i to im je pričinjavalo veliku zabavu. Opet navodno, lokalno stanovništvo je tu pozu nazivalo „misionarskom pozom".

Ali, tu nije kraj peripetijama. Kinsey je zapravo načinio pogrešku kad je čitao, parafrazirao i citirao Malinowskog. „Ako se vratite radu Malinowskog, on to nigdje tako ne kaže“, priča nam Kate Lister. Malinowski zbilja piše da su urođenici ismijevali seks licem u lice s muškarcem odozgor, ali da su za tu pozu čuli od „bijelih trgovaca, vlasnika plantaža i zvaničnika“. Misionare Malinowski nigdje ne spominje.

Trobrijanci su, prema Malinowskom, govorili o „misionarskoj modi“ kada bi opisivali način na koji bijeli ljudi pokazuju naklonost, recimo držanjem za ruku u javnosti. Tada nisu govorili o seksu, niti o „pozi". „Dakle, Kinsey je pogrešno prenio rad Malinowskog", kaže Lister. A onda je, negdje usput, priča opet promijenjena. Od lokalnog stanovništva koje je navodno ismijavalo pozu koju su donijeli misionari, stiglo se dotle da su misionari tobože ljudima savjetovali takav seks.

Kako se sve saznalo

Znanstvenik Robert Prirst je 2001. pisao rad o tome kako je misionarska poza postala simbol kritika na račun kršćanstva – navodno uštogljena, restriktivna, patrijarhalna i uz mušku dominaciju. Priest je tako prošao kroz stotine tekstova pokušavajući provjeriti pravu priču iza naziva poze. „Kinsey je izgleda izmislio legendu, iako je vjerovao da prenosi povijesne činjenice“, piše Priest. „Skovao je novi izraz misleći da piše o starom.“

Ovaj tekst je izvorno objavljen na engleskom jeziku.