Trenutak nije mogao biti gori. Samo nekoliko dana uoči druge godišnjice eksplozije u bejrutskoj luci, u kojoj je poginulo 216 i ozlijeđeno 6.000 ljudi te uništeni domovi 300.000 stanovnika, došlo je do urušavanja silosa za žito, smještenih u sjevernom dijelu luke - uz glasnu tutnjavu i tresak. Samo ovaj put nije bilo stradalih.

No zvuk koji je pratio urušavanje nalikovao je eksploziji. Vatra i oblaci dima podsjetili su na traumu od 4. kolovoza 2020., kada je u luci detoniralo 2.750 tona amonijevog nitrata.

"Kao da nisu prošle dvije godine", kaže William Noun - stanovnik Beiruta, koji je u eksploziji 2020. godine izgubio brata Joea Nouna. "Još uvijek osjećam istu tugu kao i prvog dana." Do urušavanja silosa, visokih 50 metara, došlo je nakon višetjednih požara izazvanih fermentacijom žita, koje se zapalilo na ljetnim vrućinama. Libanonski ministar javnih poslova i prometa Ali Hamieh, koji je nadležan za luku, odbacio je optužbe da vlada nije poduzela ništa kako bi spriječila katastrofu, nakon što je prije tri tjedna izbio požar.

"Stručnjaci su nam rekli da je nemoguće izvaditi pšenicu zbog krhke strukture silosa", rekao je Hamieh, dodajući da će vlada pokušati očuvati sigurnije dijelove preostale strukture.

Preživjeli htjeli silose kao spomen obilježje

Oko silosa, koji su zaštitili dijelove Beiruta od još većeg razaranja kod eksplozije 4. kolovoza 2020., vođena je kontroverzna rasprava. U travnju je libanonska vlada odobrila njihovo rušenje, nakon što je stručna ekspertiza pokazala da bi se mogli urušiti.

Ali mnogi preživjeli, kao i obitelji stradalih, tvrdili su da bi silosi mogli sadržavati dokaze za sudsku istragu o eksploziji 2020. godine. Neki su željeli i da silosi ostanu kao spomen obilježje. Za mnoge Libanonce oni su simbol korupcije i nepotizma vladajuće elite koja je, između ostalog, odvela zemlju u financijsku katastrofu.

Libanon u "potpunom kolapsu"

Ekonomski gledano, libanonska funta (koja se naziva i lira) nalazila se u slobodnom padu, sa stopom inflacije do 90%, a veliki dio stanovništva je osiromašio. Kao rezultat rata u Ukrajini Libanon - veliki uvoznik pšenice - također bi se mogao suočiti sa značajnim nedostatkom brašna. "Već vidimo duge redove ispred pekara", rekla je za DW Anna Fleischer, voditeljica ureda zaklade Heinrich Böll u Beirutu. Za nju je očito da Libanon nije samo u krizi, već da doživljava "potpuni kolaps". Zbog toga su zemlji potrebne dalekosežne reforme, a ne "kozmetičke mjere", smatra ona. Kako bi građani povratili neku vrstu povjerenja u vladajuću klasu trebalo bi najprije doći do političkih promjena.

Mohamad Hage Ali, suradnik Bliskoistočnog centra Malcolm H. Kerr Carnegie u Londonu, za DW kaže da se „kriza u Libanonu pogoršala, kako na političkom, tako i na području pravosuđa i gospodarstva". On dodaje da su "izbori 2022. rezultirali nestabilnim parlamentom (nijedna stranka nije osvojila većinu, op. red.), što uzrokuje zastoje kod formiranja nove vlade, a možda čak i kod izbora novog predsjednika".

On sumnja da bi sljedeći libanonski predsjednik imao bilo kakvog interesa za nastavak istrage o eksploziji u luci. "Najizgledniji kandidat do sada Soleiman Frangieh štiti bivšeg libanonskog ministra javnih poslova i prometa Youssefa Fenianosa, koji je u centru istrage", kaže Hage Ali.

Istraga i optužbe za opstrukciju

Tokom posljednje dvije godine istraga je praćena optužbama o sustavnoj političkoj opstrukciji. Hezbollah, kao jaka politička i vojna skupina u zemlji, i njegovi saveznici navodno su prednjačili u ometanju istrage. Vodeći istražni sudac Fadi Sawan smijenjen je, nakon što je optužio tadašnjeg premijera Hassana Diaba i trojicu bivših ministara za "namjerno ubojstvo i nemar, što je dovelo do smrti desetaka ljudi" nakon eksplozije u luci. Istraga drugog istražnog suca Tareka Bitara je posljednjih osam mjeseci na ledu. U međuvremenu, Žalbeni sud je odlučio najprije popuniti nekoliko upražnjenih mjesta sudaca. No, imenovanja treba najprije potpisati ministar pravosuđa, a zatim odobriti ministar financija, koji je usko povezan s predsjednikom parlamenta Nabihom Berrijem iz pokreta Amal, a koji je pak saveznik Hezbollaha.

"Za budućnost zemlje važno je zahtijevati da Tarek Bitar nastavi svoj rad i objavi svoje prethodne izvještaje", smatra Anna Fleischer iz zaklade Heinrich Böll. Međutim, ona je itekako svjesna činjenice da bi - čak i kada bi Bitar mogao nastaviti svoju istragu – to radio samo u granicama koje su mu postavljene. Ipak, kaže ona, "bilo bi vrlo, vrlo važno da nastavi svoj rad, kako bi pokazao da postoji interes za razjašnjavanje slučaja".

„Dvije godine pune boli i bijesa"

"Protekle dvije godine bile su pune boli i bijesa", kaže za DW Melvine Khoury, koja je u eksploziji zadobila ozljede lica i ramena. Teško joj je povjerovati da se ljudi koji su odgovorni za njene patnje kandidiraju na izborima dok ona leži u bolničkom krevetu i bori se s bolovima nakon operacije.

Lama Fakih, direktorica Human Rights Watcha za Bliski istok i Sjevernu Afriku, kaže kako je teško povjerovati da nitko od vladinih dužnosnika, poput tadašnjeg privremenog premijera Hassana Diaba, nije pozvan na odgovornost. Istovremeno, 10 do 20 civilnih lučkih radnika nalazi se pritvoru zbog eksplozije. Oni nemaju šansu za obranu sve dok je istraga na čekanju, dodaje Fakih za DW. Kako stvari stoje, ona se boji da se "situacija neće promijeniti u skorije vrijeme".

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu