Direktor minhenskog ekonomskog instituta Ifo, Clemens Fuest je uvjeren: "Za Njemačku će Macron biti izazovan, ali konstruktivan partner." A ako novom francuskom predsjedniku  doista uspije reformirati svoju zemlju, od toga će imati koristi čitava Europa. Ipak, niti on ne zna reći hoće li Macron uspjeti provesti i više nego ambiciozne ideje: 39-godišnji bivši francuski ministar gospodarstva želi da čitava zona eura odlučuje o zajedničkom proračunu, da ima vlastiti parlament i zajedničkog ministra financija. Francuska doduše u prošlosti jest bila jedna od najglasnijih protivnika "super-države" i zagovornik tek "unije nacija" - ali nipošto nije bila jedina u tim zahtjevima.

Zato je i njemački stručnjak oprezan i upozorava kako je "važno da Njemačka sama razvije koncept za budući razvoj zone eura kako bi bila spremna za razgovore koji će uslijediti."

Opet čestitke pa onda upozorenja - i Berlinu

I predsjednik berlinskog instituta DIW Marcel Fratzscher najprije počinje čestitkama Macronu i to smatra "dobrim danom za Francusku, Njemačku i Europu". "Francuska sada ima predsjednika koji sa sobom nosi najbolje pretpostavke za obnovu gospodarstva Francuske i reformiranje Europe".

Ali onda i ovaj njemački ekonomist dodaje: "Sve to pod pretpostavkom da Macron i na parlamentarnim izborima koji slijede za sobom okupi solidnu većinu. Onda će njemačka vlada konačno opet imati snažnog partnera", smatra Fratzscher. Isto tako dodaje svoje mišljenje kako bi i Berlin "morao biti otvoreniji prema opravdanim kritikama iz Europe i Francuske", kaže direktor instituta DIW. Tu prije svega misli na kritike njemačkog vanjskotrgovinskog suficita kojeg je Macron napao oštrim riječima, ali i na načelnu politiku štednje koju zastupa ova vlada u Berlinu.

I predsjednik Udruge veletrgovaca, vanjske trgovine i uslužnih djelatnosti (BGA) Anton Börner najprije počinje lijepim riječima: "Čestitamo Emmanuelu Macronu na ovoj tako važnoj pobjedi, ne samo za Francusku nego i za čitavu Europsku uniju pa tako i za Njemačku. Francuzi su se odlučili za Francusku otvorenu prema svijetu i prema budućnosti i odlučili su se za sigurnost EU-a. Radujemo se suradnji s novim francuskim predsjednikom i nadamo se da će se on prihvatiti tako nužnih reformi za Francusku."

"Čujete li ovaj hitac upozorenja?"

Isto tako i Börner nastavlja: i Njemačka i Europska unija moraju "prepoznati ovaj više nego jasan hitac upozorenja da je jedna protivnica Europe dospjela sve do posljednjeg izbornog kruga i da iz te spoznaje moraju slijediti i djela", misli predsjednik BGA. I samo njemačko-francusko partnerstvo se mora "opet ispuniti s više života", gdje on na primjer predlaže zajedničke infrastrukturne projekte.

I glavni ekonomist Commerzbanka Jörg Krämer gotovo odmah nakon čestitki nastavlja upozorenjem kako izbor Macrona ne smije značiti da očekivanja postanu previše velika. Kriza koja je prijetila razdorom same Europske unije je doduše odgođena, ali i ovaj ekonomist upozorava kako "nakon izbora odmah počinje razdoblje prije izbora." I on podsjeća na skorašnje parlamentarne izbore u Francuskoj gdje ovaj stručnjak njemačke banke ne vidi previše nade da Macron i njegovi pristaše osvoje apsolutnu većinu u parlamentu. A to, "zajedno s njegovim neodlučnim programom govori protiv nekakve živahne politike reformi u Francuskoj."

A onda Krämer upozorava da nas već sljedećeg svibnja očekuju i parlamentarni izbori u Italiji gdje ima sličnih populista i s lijeve i s desne strane. On sve to pak koristi da iz toga izvuče upozorenje koje naravno donosi korist i njegovoj banci jer je usmjerena na Europsku središnju banku: "Zona eura je još uvijek nemirna i ESB ne smije ove ili sljedeće godine povećavati temeljnu kamatnu stopu."

Stefan Bielmeier iz DZ-Bank (Deutsche Zentral-Genossenschaftsbank) također upozorava, makar ne govori o konkretnim mjerama i "jeftinom novcu" koje ESB zasipa po prostoru eura. Ali i on kaže da ako "Europi ne uspije provesti gospodarski oporavak od kojeg će imati koristi većina građana, onda bi već na sljedećim izborima ishod mogao biti drugačiji. I umjerene političke snage u Francuskoj i ideja Europe je dobila još jednu šansu." Ali Bielmeier zaključuje: povjerenje i strpljenje građana očito nije beskonačno: "Politička opasnost i katastrofa je tek odgođena, ali ne i potpuno otklonjena."