1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
PolitikaUkrajina

Zašto Ukrajina smije napadati Rusiju?

3. kolovoza 2023

Prema međunarodnom pravu onaj tko je napadnut ima se pravo braniti. No zapadni saveznici zahtijevaju da Ukrajina koristi samo svoje oružje za protunapade na teritoriju agresora Rusije.

Štete na zgradi u Moskvi nakon napada drone
Štete na zgradi u Moskvi nakon napada droneFoto: AP Photo/picture alliance

Dok ruska vojska masovno i neprestano napada civilne ciljeve u Ukrajini raketama i bespilotnim letjelicama, u Njemačkoj se vodi rasprava o tome smije li i kako Ukrajina napadati ciljeve u Rusiji. Povod za to bila je izjava ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog da se rat postupno vraća u Rusiju. Tokom vikenda su dvije bespilotne letjelice dospjele do Moskve gdjer su napravile manju štetu. Zelenski je potom izjavio da su napadi na vojne ciljeve i simbolička središta Rusije „neizbježan, prirodan i apsolutno pošten proces". U utorak navečer (1.8.) dogodio se još jedan napad dronovima na Moskvu.

Smije li Ukrajina napasti ciljeve na ruskom teritoriju?

Prema međunarodnom ratnom pravu, napadnuta država se može braniti. „U datim okolnostima, kada postoji ruski napad preko granice, Ukrajina ima pravo braniti se", objašnjava američki profesor prava i bivši diplomat David Scheffer, koji predaje na Sveučilištu Arizona u državi Washington. „Ovo pravo uključuje vojne napade na ruski teritorij kako bi se odvratili, spriječili ili zaustavili akti agresije."

Ovi se napadi također mogu odvijati duboko u pozadini i nisu ograničeni na neposrednu liniju fronte. No napadi na civilno stanovništvo nisu dopušteni. Ali međunarodnim pravom su pokriveni napadi na teritorije pod ruskom okupacijom kao što je poluotok Krim, koji pravno pripada Ukrajini, jednako kao i na brodove ruske ratne mornarice u Crnom moru.

Razaranja u Odesi nakon ruskog napada raketamaFoto: Cover-Images/IMAGO

Kojim oružjem Ukrajina smije napadati ciljeve u Rusiji?

U načelu je dopuštena upotreba svih odgovarajućih oružja, dronova, raketa, zrakoplova, krstarećih projektila. Međutim, postoje politički sporazumi između ukrajinskog vodstva i savezničkih država da se ne koristi oružje zapadne proizvodnje za napade duboko u pozadini. Članice NATO-a strahuju da bi Rusija to mogla iskoristiti kao izgovor za daljnju eskalaciju rata.

Šef američkog stožera Mark Milley rekao je u svibnju da postoji jasan dogovor da američko oružje neće biti korišteno na ruskom teritoriju. „Ovo je ukrajinski rat. To nije rat između Sjedinjenih Država i Rusije. Nije rat između NATO-a i Rusije. Ovo je rat između Rusije i Ukrajine. Mi podržavamo i opremamo, pomažemo, savjetujemo i obučavamo. Ali ovo nije naš izravni sukob s Rusijom."

Dokle sežu ograničenja u korištenju zapadnog oružja?

Crvenu liniju koju je povukao SAD druge države tumače drugačije. Velika Britanija i Francuska spremne su opskrbiti Ukrajinu krstarećim projektilima koji mogu prodrijeti duboko u ruski teritorij kako bi napali ruske vojne opskrbne baze i vojarne. „Odlučili smo isporučiti nove projektile koji će Ukrajini omogućiti dubinski udar", rekao je francuski predsjednik Emmanuel Macron na summitu NATO-a početkom srpnja.

Domet topništva koje Ukrajina sada dobiva od zapadnih zemalja postupno se povećavao. Topništvom dugog dometa napadaju se položaji ruske vojske i aerodromi s kojih se ispaljuju rakete. Ukrajinski veleposlanik u Njemačkoj Oleksii Makeijev traži da i Berlin isporuči krstareće rakete, no njemački ministar obrane Boris Pistorius to zasada odbija.

Predsjednik Zelenski je na vrhu ruske liste za odstrijelFoto: Ukrainian Presidential/ZUMA Wire/IMAGO

Hoće li države koje opskrbljuju oružjem postati „sudionice u ratu"?

U međunarodnom ratnom pravu nije posve jasno u kojem trenutku neka država postaje strana u ratu. Mnogi stručnjaci smatraju da isporuka oružja i streljiva samo pomaže samoobrani Ukrajine. Zbog toga države koje to isporučuju ne ulaze aktivno u rat. No sporno je pitanje predstavlja li već obuka ukrajinskih vojnika za rukovanje zapadnim oružjem aktivno sudjelovanje u ratu.

No, kada bi države koje Ukrajini dobavljaju oružja imale izravan utjecaj na korištenje dalekometnog oružja i odabir ciljeva u Rusiji, one bi, prema mišljenju mnogih pravnih stručnjaka, zajedno s Ukrajinom aktivno ostvarivale „kolektivno pravo na samoobranu" i time sudjelovale u ratu. Isto vrijedi i u slučaju da SAD, Poljska ili bilo koja druga država pošalje svoje trupe na bojište ili da dođe do intervencija zračnih snaga zapadnih zemalja.

Ne žele biti "sudionici rata": američki ministar obrane Lloyd Austin (sredina), njegova zamjenica Celeste Wallander (lijevo) i načelnik glavnog stožera general Mark Milley (desno) Foto: Manuel Balce Ceneta/AP/dpa/picture alliance

Što to znači biti „sudionik rata"?

Rusija već sada mnoge zemlje NATO-a koje isporučuju oružje Ukrajini smatra sudionicama u ratu. Prije više od godinu dana glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov rekao je u Moskvi o pomagačima Ukrajine: „To su neprijateljske države. Jer ono što one rade je vođenje rata."

Ruski političari više su puta prijetili da bi Rusija mogla biti prisiljena upotrijebiti nuklearno oružje kako bi se obranila od Zapada. Rusko bi vodstvo rat moglo dodatno eskalirati i napadom na zemlje koje Ukrajini dobavljaju oružje. Taj scenarij Zapad po svaku cijenu želi izbjeći.

Kako na sve gleda Europska unija?

Na upit DW-a glasnogovornica Europske komisije Nabila Massrali rekla je da nije poznato jesu li dronovi oboreni u blizini Moskve uistinu doletjeli iz Ukrajine. Izjave Rusije nisu vjerodostojne. „Rusija ne bi trebala koristiti ove incidente kao još jedan razlog za eskalaciju svog nezakonitog i barbarskog napada na Ukrajinu i njezin narod", rekla je Nabila Massrali u Bruxellesu.

Ona je osim toga dodala kako je jasno da Ukrajina ima svako pravo na samoobranu i da je dogovoreno da se oružje koje financira Europska komisija koristi isključivo za samoobranu.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu

Bernd Riegert Korespondent u Bruxellesu s fokusom na ljude, priče i politiku Europske unije.