Pojedini analitičari tvrde da je kampanja, koju protiv usvajanja Rezolucije o Srebrenici vode srpski političari iz Srbije i Republike Srpske uz podršku ruskih i kineskih saveznika u UN-u, postigla određene rezultate. Tako se Rezolucija, koja bi, prema tvrdnjama preživjelih žrtava genocida, trebala biti civilizacijski čin, sada pokušava prikazati kao nešto što bi moglo destabilizirati BiH i regiju.

O rezoluciji, čiji su formalni predlagatelji bili Njemačka i Ruanda a među više od 20 država sponzora su SAD, Velika Britanija, Francuska i Italija, trebalo se glasati 2. svibnja u Općoj skupštini UN-a, ali je glasanje odgođeno zbog dodatnih konzultacija i očekuje se sredinom svibnja. Cilj rezolucije je uspostava međunarodnog dana sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici, a u nacrtu rezolucije se ne spominju ni Srbija niti Republika Srpska. Sve države se poziva da sačuvaju utvrđene činjenice i razviju kulturu sjećanja u cilju sprječavanja negiranja i iskrivljavanja povijesnih činjenica.

Kampanju protiv usvajanja Rezolucije o Srebrenici u UN-u predvodi srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić koji je aktivirao i diplomatsku mrežu Srbije kako bi spriječio usvajanje Rezolucije. Njegova izjava da bi usvajanje Rezolucije o Srebrenici značilo „otvaranje Pandorine kutije“ izazvala je brojne reakcije.

Preživjele žrtve genocida to doživljavaju kao direktnu prijetnju. „Vučić je pripadao političkim strukturama i sistemu koji se dovode u vezu s genocidom i njegova najava otvaranja Pandorine kutije je direktna prijetnja novim genocidom“, kaže predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida Murat Tahirović za DW.

Vučić „najzaslužniji“ što se u svijetu govori o genocidu u Srebrenici

Tahirović ne poriče da su srpski političari postigli „određene rezultate“ svojom kampanjom. „Jesu, postigli su! Nikada se o genocidu u Srebrenici nije više pričalo u UN-u i u mnogim zemljama svijeta. Mnoge male zemlje nikad nisu čule ni za BiH, a kamoli za Srebrenicu i genocid. A sada, zahvaljujući Vučiću, jesu! Bez obzira na sve, Srebrenica je sinonim stradanja Bošnjaka“, kaže Tahirović.

Na zahtjev Rusije, u utorak (30.4.) je upriličena i izvanredna sjednica Vijeća sigurnosti UN-a na kojoj je članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović putem video-linka ponovila ranije tvrdnje da je Rezolucija „nelegalno“ pripremljena i bez usuglašenih stavova unutar BiH prošla kroz procedure UN-a, zbog čega je najavila i kaznenu prijavu protiv veleposlanika BiH u UN-u Zlatka Lagumdžije. Kazala je da je predložena Rezolucija „primjer kršenja Ustava BiH i ugrožavanja mira i stabilnosti".

Ruski veleposlanik pri UN-u Vasilij Nebenzja istakao je da je Moskva „kategorički protiv Rezolucije o Srebrenici“ i dodao da „Srebrenica nije jedina mračna stranica rata u BiH“. Kineski predstavnik je ponovio stav političara iz RS-a „da usvajanje rezolucije bez suglasnosti oba entiteta nije u skladu sa promoviranjem mira u BiH".

Različita mišljenja u Vijeću sigurnosti

Veleposlanik Sjedinjenih Američkih Država pri UN-u Robert Wood osudio je negiranje genocida u Srebrenici. „Nastavak postupaka nekih lidera, uključujući Milorada Dodika, posebno negiranje genocida, izaziva zabrinutost. Neupitna je činjenica da je genocid počinjen u Srebrenici, kako su utvrdili međunarodni sudovi. Pozdravljamo odluku visokog predstavnika za BiH da zabrani sudjelovanje na izborima osobama koje su počinile genocid“, kazao je Wood.

U porukama uoči glasanja o Rezoluciji Bošnjački političari se uglavnom pozivaju na presude Haškog tribunala i Suda BiH pred kojima je više političkih i vojnih dužnosnika RS-a osuđeno za genocid nad Bošnjacima Srebrenice. Predsjednik najutjecajnije bošnjačke stranke, Stranke demokratske akcije (SDA), Bakir Izetbegović je u pismu članicama UN-a upozorio da se u RS-u i dalje negira genocid i veličaju ratni zločinci.

Rezolucija je „nova prilika za suočavanje s istinom"

„Usvajanje Rezolucije o Srebrenici će biti nova prilika za suočavanje s istinom i nova šansa za pomirenje. To je prilika i da se ponovi da odgovornost za počinjeni genocid snose dijelovi tadašnjeg srpskog režima, a ne kompletan narod“, piše Izetbegović. Time bi, kaže čelnik SDA, bila odbačena teza o odgovornosti srpskog naroda koju plasiraju politički predstavnici Srba u regiji „kako bi opravdali zločine Miloševićevog i Karadžićevog režima“.

Na pitanje DW-a zašto srpski političari u BiH i regiji UN-ovu rezoluciju o Srebrenici predstavljaju kao prijetnju, banjalučki sociolog Ivan Šijaković odgovara kako političari koriste činjenicu da Srebrenica predstavlja simbol „straha, tjeskobe, nelagode, stida, nevjerice, strepnje i tuge za svakog dobronamjernog Srbina“, manipulirajući time radi nacionalne homogenizacije.

„Svako spominjanje Srebrenice, uključujući UN-ovu rezoluciju, političari koriste da šire strah o ugroženosti srpskog naroda, o opasnostima koje se nad njim nadvijaju ako ne slijede političko rukovodstvo i političke lidere, u ovom slučaju Milorada Dodika i Aleksandra Vučića“, kaže Šijaković.

Veličanje ratnih zločinaca u RS-u i osjećaj „kolektivne odgovornosti“

On napominje da točan sadržaj Rezolucije o genocidu u Srebrenici javnosti još nije poznat, što može biti predmet manipulacija i zlonamjernog tumačenja. Također, podsjeća da se proteklih desetljeća u medijima i preko društvenih mreža širila teza da je Republika Srpska „genocidna tvorevina".

„Osuđeni za genocid u Srebrenici u RS-u se glorificiraju od strane političara i javnog mnijenja kao 'srpski junaci', dok se u kolektivnoj svijesti svaki pokušaj uspostavljanja pojedinačne krivice doživljava kao pozivanje na kolektivnu krivicu Srba u BiH i Srbiji“, kaže Šijaković. On napominje da u definiciji genocida nije jasno definirano je li to čin pojedinaca ili organizirane grupe, „što se također može različito tumačiti“.

„I, budimo pošteni, za 80 posto ljudi u svijetu svaki zločin pojedinca prvo izaziva pomisao na njegovu etničku i(ili) vjersku pripadnost, na osnovu čega se potom formiraju i određeni stereotipi. Zato je vjerojatno da će neki Amerikanac, Belgijanac, Britanac, Norvežanin, Kinez, Saudijac ili Nigerijac prije poistovjetiti zločine aktera u Srebrenici sa Srbima, nego s Radislavom Krstićem, Ratkom Mladićem ili Radovanom Karadžićem“, kaže Šijaković.

Podvale „srpskog svijeta"

Za psihologa i političkog analitičara iz Sarajeva Ibrahima Prohića nema dileme – Rezolucija će definitivno doprinijeti da se zločin genocida koji su snage bosanskih Srba počinile u Srebrenici u srpnju 1995. više nikada ne ponovi. Sugovornik DW-a smatra da je „drama" oko Rezolucije „umjetno proizvedena", i da su odgovori na optužbe iz Beograda „rezultat podvale".

„Vučić i Dodik tvrde da se Rezolucijom optužuje 'cijeli narod', a odgovori na te izmišljotine su da 'nije narod odgovoran, nego pojedinci'. Pri tome se zaboravlja da genocid nije individualni čin i volja odmetnutih pojedinaca, nego čin pripadnika službenih političkih i (para)državnih struktura koje su planirale genocid“, kaže Prohić.

On napominje da se u definiciji genocida apostrofira namjera uništenja društvene grupe i da je, prema dostupnim informacijama i sudskim presudama političko vodstvo bosanskih Srba takvu namjeru ispoljavalo devedesetih godina prošlog stoljeća kroz stavove tadašnje Srpske demokratske stranke. „To je na jednoj sjednici na Palama definirano i kao ratni cilj, zbog čega je čak i zapovjednik Vojske Republike Srpske Ratko Mladić upozorio da bi izvršenje takvih političkih smjernica predstavljalo genocid“, podsjeća Prohić.

Više dimenzija odgovornosti

Individualna krivica je samo jedna dimenzija odgovornosti, a druga dimenzija je odgovornost politike i režima. Sugovornik DW-a tvrdi da aktualni režimi u Banjaluci i Beogradu negiranjem genocida i protivljenjem usvajanjem Rezoluciji o Srebrenici u UN-u „brane politiku koja je generirala genocid".

„Pri tome se ne odustaje od projekta 'velike Srbije', odnosno 'srpskog svijeta', radi kojeg je genocid i počinjen. To je trajna orijentacija politika u Beogradu i Banjaluci koje prijete ponavljanjem zločina u povoljnim geopolitičkim okolnostima. Zato je iznimno važno u UN-u usvojiti Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, što bi imalo i preventivni učinak, kako se takav zločin više nikada ne bi ponovio“, kaže Prohić.

Republika Hrvatska je prije nekoliko dana odlučila da postane sponzor rezolucije, dok politički predstavnici Hrvata u BiH o rezoluciji o Srebrenici uglavnom šute. Mediji nagađaju da bi razlog tome moglo biti političko partnerstvo predsjednika HDZ-a BiH s predsjednikom RS-a Miloradom Dodikom.

Sve zemlje nasljednice bivše Jugoslavije, izuzev Srbije, će podržati rezoluciju.

Novinar i politički analitičar iz Domaljevca (Posavina) Pejo Gašparević vjeruje da stav Beograda u vezi s rezolucijom ima i geopolitičku pozadinu i da se Srbija time na najvišoj svjetskoj pozornici, u Općoj skupštini UN-a, u širem kontekstu svrstava uz Rusiju, očekujući i ovoga puta podršku Moskve.

Rasprave na svjetskoj pozornici: "Zapad protiv Istoka?"

„Kao što Rusija zaoštrava antizapadnu retoriku u vezi rata u Ukrajini i optužuje Zapad zato što pomaže Kijevu, tako i Srbija zauzima antizapadni gard u vezi Srebrenice, to jest protivi se podršci većine zapadnih sila da se u Općoj skupštini UN-a usvoji Rezolucija o Međunarodnom danu sjećanja i obilježavanju genocida u Srebrenici“, kaže Gašparević za DW.

On ističe da se u globalnim razmjerima „mala Srbija nastoji pozicionirati kao veliki igrač“. „Tako Beograd pokušava obnoviti svoju nekadašnju poziciju policajca na Balkanu koji dominira tim dijelom Europe, za što mu i treba spomenuta homogenizacija“, kaže Gašparević.

Sugovornik DW-a napominje da bošnjački i hrvatski političari u BiH imaju prostora za „ambicioznije uvjeravanje srpske političke klase“ da srpski narod ne snosi kolektivnu odgovornost za genocid nad Bošnjacima u Srebrenici, ali da to ne bi dalo značajnije rezultate.

„Zapravo, ambicije srbijanske političke elite u ovom trenutku, preko Rezolucije o Srebrenici, ciljaju na veliku svjetsku pozornicu u Općoj skupštini UN-a gdje se pred očima globalne političke javnosti svrstavaju uz Rusiju i Kinu – protiv Zapada“, kaže Gašparević.

Rezolucijom se 11. srpnja proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici i traži od članica UN-a uvrštavanje sudski utvrđenih činjenica o genocidu u obrazovne programe.