1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
Društvo

Humanije je bolje

7. listopada 2016

Zabrana pobačaja skinuta je s dnevnog reda poljskog parlamenta. Ipak, ta tema ostaje aktualna, ističe Bartosz Dudek.

Foto: picture-alliance/NurPhoto/M. Luczniewski

Pobačaj ni za jednu ženu nije zadovoljstvo. Sasvim suprotno. Često je to osobna drama, teška dilema u kojoj se bukvalno radi o životu i smrti. Povećati teret ionako teške odluke kaznom zatvora u trajanju do pet godina bilo bi nehumano. Toliko nehumano da su se tome na kraju usprotivili čak i konzervativni poljski biskupi. Nacrt zakona ultrakonzervativnih zaštitnika života nije prošao – navodno i uz suglasnost biskupa. Za sada.

Pooštrenje dolazi – ali drugačije

Jer, rukovodstvo vladajuće poljske nacionalne konzervativne stranke Pravo i pravda (PiS) najavilo je novi nacrt zakona. U suštini, prijedlog je da se uvede zabrana prekida trudnoće kod bolesnih odnosno hendikepiranih fetusa. Na godišnjoj razini, takvi pobačaji čine oko 95 posto od oko tisuću legalnih prekida trudnoće u Poljskoj. Druga dva razloga – rizik po život majke i trudnoća nastala kao posljedica silovanja – trebali bi i dalje biti dozvoljeni.

Bartosz Dudek, šef Poljske redakcije DW-a

Još uvijek se ne zna kada će ovaj zakon biti predstavljen Sejmu, ali nije tajna da pravi vladar Poljske, vođa stranke PiS Jaroslaw Kaczynski, nije vatreni zagovornik pooštrenja zakona o pobačaju. Štoviše, kao spretni strateg on vrlo dobro zna da mu ta tema ne donosi bodove zato što polarizira, naročito kod žena, i to bez obzira na stranačku pripadnost.

Druge mjere

Da bi smirila situaciju, premijerka Beata Szydlo najavila je „druge" mjere: majke djece s teškoćama u razvoju uskoro mogu računati na velikodušnu pomoć države. To je pametna ideja koja vjerojatno ima veće šanse za uspjeh nego prijetnja drakonskom kaznom. Jer jedno je jasno: sankcije i zabrane ne rješavaju problem! Nije tajna da svake godine deseci tisuća Poljakinja ilegalno izvrše prekid trudnoće. One koje mogu platiti, odlaze u Njemačku, Nizozemsku i Slovačku. Siromašnije to rade u svojoj zemlji, često pod sumnjivim okolnostima. Broj i posljedice takvih ilegalnih pobačaja se ne nalaze ni u kakvim izvještajima.

I još jedno, ključno pitanje: smije li država zakonskim sankcijama provoditi moralne ideje jedne vjerske zajednice i time ih nametati svim ostalim građanima? Mala Luteranska crkva u Poljskoj, na primjer, ne vjeruje u zabrane i kazne po tom pitanju. Jer majke su te koje preuzimaju najveću odgovornost za novi život. Pomoći im, a ne kažnjavati, efikasnije je i istovremeno humanije.

 

Preskoči sljedeće područje Više o ovoj temi