Pobačaj ni za jednu ženu nije zadovoljstvo. Sasvim suprotno. Često je to osobna drama, teška dilema u kojoj se bukvalno radi o životu i smrti. Povećati teret ionako teške odluke kaznom zatvora u trajanju do pet godina bilo bi nehumano. Toliko nehumano da su se tome na kraju usprotivili čak i konzervativni poljski biskupi. Nacrt zakona ultrakonzervativnih zaštitnika života nije prošao – navodno i uz suglasnost biskupa. Za sada.

Pooštrenje dolazi – ali drugačije

Jer, rukovodstvo vladajuće poljske nacionalne konzervativne stranke Pravo i pravda (PiS) najavilo je novi nacrt zakona. U suštini, prijedlog je da se uvede zabrana prekida trudnoće kod bolesnih odnosno hendikepiranih fetusa. Na godišnjoj razini, takvi pobačaji čine oko 95 posto od oko tisuću legalnih prekida trudnoće u Poljskoj. Druga dva razloga – rizik po život majke i trudnoća nastala kao posljedica silovanja – trebali bi i dalje biti dozvoljeni.

Još uvijek se ne zna kada će ovaj zakon biti predstavljen Sejmu, ali nije tajna da pravi vladar Poljske, vođa stranke PiS Jaroslaw Kaczynski, nije vatreni zagovornik pooštrenja zakona o pobačaju. Štoviše, kao spretni strateg on vrlo dobro zna da mu ta tema ne donosi bodove zato što polarizira, naročito kod žena, i to bez obzira na stranačku pripadnost.

Druge mjere

Da bi smirila situaciju, premijerka Beata Szydlo najavila je „druge" mjere: majke djece s teškoćama u razvoju uskoro mogu računati na velikodušnu pomoć države. To je pametna ideja koja vjerojatno ima veće šanse za uspjeh nego prijetnja drakonskom kaznom. Jer jedno je jasno: sankcije i zabrane ne rješavaju problem! Nije tajna da svake godine deseci tisuća Poljakinja ilegalno izvrše prekid trudnoće. One koje mogu platiti, odlaze u Njemačku, Nizozemsku i Slovačku. Siromašnije to rade u svojoj zemlji, često pod sumnjivim okolnostima. Broj i posljedice takvih ilegalnih pobačaja se ne nalaze ni u kakvim izvještajima.

I još jedno, ključno pitanje: smije li država zakonskim sankcijama provoditi moralne ideje jedne vjerske zajednice i time ih nametati svim ostalim građanima? Mala Luteranska crkva u Poljskoj, na primjer, ne vjeruje u zabrane i kazne po tom pitanju. Jer majke su te koje preuzimaju najveću odgovornost za novi život. Pomoći im, a ne kažnjavati, efikasnije je i istovremeno humanije.