Situacija oko Agrokora postaje sve kompliciranija. Mada se nakon odluke suda u Londonu i ranije odluke slovenskog suda koji su priznali Lex Agrokor, čime je spriječeno vođenje postupaka protiv hrvatskog koncerna u tim zemljama, činilo da stvari idu u dobrom smjeru po Izvanrednu upravu, prvo je senat Okružnog suda u Ljubljani uvažio prigovor Sberbanke i preinačio odluku istog suda, a nakon njega je i sarajevski kantonalni sud odbio priznati Lex Agrokor.

I dok Izvanredna uprava Agrokora uvjerava da te odluke ništa ne mijenjaju i najavljuje žalbe Vrhovnim sudovima u tim zemljama, te insistira na važnosti odluke londonskog suda, prof. dr. Jasnica Garašić s Pravnog fakulteta u Zagrebu, vjerojatno najkompetentnija osoba u zemlji kada je riječ o insolvencijskom pravu, kaže da je slovenski sud ispravno odlučio, kao i sudovi u Sarajevu i Beogradu. Slovenski je sud, naime, zaključio da hrvatski zakon ne tretira vjerovnike ravnopravno.

Nije bilo političke mudrosti

 „Načelo jednakog pravnog položaja vjerovnika temeljno je načelo u insolvencijskom pravu i ono se ne smije dovoditi u pitanje. Ono ima i ustavnopravnu vrijednost. Javno sam upozorila Vladu Republike Hrvatske i sve zastupnike hrvatskog Sabora dva dana prije izglasavanja Lex Agrokora na iznimnu važnost tog načela kao i na mnogobrojne druge teške greške u tom zakonu, uključujući i veliku vjerojatnost da zbog tih grešaka mnoge države možda neće priznati takav postupak. To se sada, nažalost, ostvaruje. Već i sama činjenica da taj zakon nema niti jednu odredbu o međunarodnom stečajnom pravu, premda se znalo da se značajan dio imovine korporacije nalazi izvan RH, doista zapanjuje. Nažalost, nije bilo političke mudrosti, da se situacija oko Agrokora pokuša riješiti na pravno prihvatljiv način.“

Analiziravši presudu slovenskog suda, profesorica Garašić za Deutsche Welle objašnjava da je sud ispravno zaključio da se u ovom slučaju ne mogu primijeniti pravila o automatskom međusobnom priznanju stranih insolvencijskih postupaka koju propisuje Europska uredba o insolvencijskim postupcima za države članice EU, s obzirom da ta nova vrsta hrvatskog insolvencijskog postupka nije u njoj navedena.

Postoji, međutim, veći problem.

„Lex Agrokor se ne vodi u zajedničkom interesu svih vjerovnika"

U takvoj situaciji, kaže prof. Garašić, slovenski sud je morao ispitati može li postupak priznati temeljem odredaba slovenskih zakona o međunarodnom insolvencijskom pravu, te je zaključio da – ne može. „Naime, sud je analizom odredaba hrvatskog Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku (Lex Agrokor), ustvrdio da se ta vrsta postupka ne može smatrati insolvencijskim, jer se ne vodi u zajedničkom interesu svih vjerovnika dužnika i njegovih ovisnih i povezanih društava."

Naime, Lex Agrokor predviđa tzv. substantivnu konsolidaciju, pri čemu se, naglašava prof. Garašić, pri njezinom zakonskom uređenju nisu poštivali kriteriji za njezinu dozvoljenost koji za to postoje u međunarodnom insolvencijskom pravu i praksi. Uslijed tog propusta u hrvatskom postupku je omogućeno oštećivanje vjerovnika onih društava u korporacijskoj grupi koja su u dobroj financijskoj situaciji, a pogodovanje vjerovnicima onih društava u toj grupi koja su u lošijoj situaciji. Drugim riječima ako ste posudili novac društvu koje stoji dobro, bit ćete tretirani jednako kao i ako ste riskirali i posudili novac prezaduženoj tvrtki u sastavu koncerna koja te dugove ne može vratiti. „Zbog toga se ne može smatrati da se takav postupak vodi u zajedničkom kolektivnom interesu svih vjerovnika, zbog čega se ne može priznati kao insolvencijski postupak."

„Osim toga, slovenski sud je ustvrdio da bi priznavanje hrvatskog postupka izvanredne uprave bilo protivno slovenskom javnom poretku, s obzirom da zakonske odredbe tog hrvatskog postupka povređuju načelo jednakog namirenja vjerovnika, koje predstavlja temeljno načelo insolvencijskog prava“, zaključuje profesorica Garašić.

Strah u susjednim zemljama

Garašić strahuje da će štetu od nepriznavanja hrvatskog postupka izvanredne uprave u drugim državama direktno snositi vjerovnici koji su prijavili svoja potraživanja u taj postupak, jer će se umanjiti imovina kojom će se nagodbom namiriti njihove tražbine.

Mada je ruski Sberbank na sve upite ovog novinara odgovorio samo s „Nemamo komentara“, slovenski mediji otvoreno očekuju da ruska banka pokrene postupak kojim će pokušati naplatiti svoja potraživanja, u slovenskom slučaju preuzimanjem Mercatora, najveće slovenske tvrtke. To ne znači, ipak, da će se išta dogoditi brzo, jer će se na završetak priče, odnosno odluku slovenskog Vrhovnog suda morati još pričekati, a do tada je Mercator, ističu u Agrokoru, zaštićen prvobitnom odlukom Okružnog suda u Ljubljani.

Tisuće zabrinutih radnika i tvrtki

Veća je zabrinutost u Bosni i Hercegovini, gdje je povratak Mercatora u punom jeku, većina glavnih velikih trgovina je rebrendirana, a čeka se dokapitalizacija Konzuma, koji za bosanskohercegovačke prilike svojim dobavljačima duguje velik novac. Kada je Konzum u BiH prestao plaćati jer se Agrokor našao pred slomom, uzrokovao je veliku nelikvidnost u ekonomskom sustavu BiH.

Među dobavljačima kojima Konzum duguje je i sarajevska mljekara Milkos, privatna kompanija koja, iako ni u jednom trenutku nije prestala isporučivati robu Konzumu, pažljivo prati sve što se događa. Njen direktor, Adin Fakić za Deutsche Welle kaže da su se s Izvanrednom upravom dogovorili oko uvjeta daljnje suradnje i da se dogovor poštuje, te čeka da se još nenaplaćena potraživanja koja imaju prema Konzumu reprogramiraju nakon dokapitalizacije. Odluku suda u Sarajevu ne želi komentirati, ali s poslovne strane priznaje da je unijela dodatnu zabrinutost jer eventualno preuzimanje Agrokorovih kompanija može dovesti do toga da se dogovori ne ispoštuju. „To može dovesti do smanjenja prometa, opskrbe, sumnjičavosti dobavljača, što je vrzino kolo koje nema kraja. Taman kad pomislite da se situacija stabilizirala onda se desi nešto", komentira Fakić. Zabrinut za svoju kompaniju, ali i za sudbinu više tisuća zaposlenih u Agrokorovim kompanijama u BiH . Kaže da razumije da sud nije mogao priznati strani postupak, ali da je Federacija BiH trebala donijeti zakonsku uredbu kojom bi zaštitila te kompanija od kidanja i gubitka prometa.

Upravo je na to upozorio voditelj Agrokorovog odvjetničkog tima u BiH, Branko Marić koji je u razgovoru za „Dnevni Avaz" kazao da je sud praktički omogućio da bosanskohercegovačke kompanije u vlasništvu Agrokora svojom imovinom i novcem odgovaraju za dugove koncerna iz Hrvatske. Po Mariću to bi ugrozilo poslovanje svih bosanskohercegovačkih kompanija koje su u vlasništvu Agrokora i radna mjesta uposlenika.

Ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, Mirko Šarović, na upit DW-a o situaciji nakon odluke sarajevskog suda odgovorio je da se „posljednje odluke teško mogu sagledati, jer se one prije svega ogledaju na vlasničko preuzimanje kompanija, a ne na klasičnu „pljenidbu“ kako se ponegdje odluke sudova tumače". Dodaje da nema informacija da je posljednjih dana došlo do pogoršanja pozicije dobavljača, ali da je Agrokor i dalje „u ograničenoj mjeri sistemski rizik za ekonomiju BiH, posebno Federacije".

Svaka zemlja odlučuje za sebe

Igra s milijunskim ulozima u kojoj se sreća preokrenula u korist Sberbanka se u svakom slučaju nastavlja, a profesorica Garašić ističe da će biti zanimljivo vidjeti kako će odlučiti drugostupanjski sud u Londonu, odnosno hoće li dati veću važnost načelu jednakog pravnog položaja vjerovnika nego prvostupanjski sudac koji je čak u svojoj odluci naveo da to nije njegovo pravno područje. Osim toga, napominje i da je Ujedinjeno Kraljevstvo kao i Srbija i Slovenija svoje međunarodno insolvencijsko pravo uredilo prema pravilima UNCITRAL-ovog Model Zakona o prekograničnoj insolvenciji, pa iznenađuje odluka engleskog suda koji je smatrao da su pretpostavke za priznanje hrvatskog postupka ispunjene, dok su slovenski i srpski sud odlučili drugačije.

U svakom slučaju, svaka država nezavisno odlučuje o priznanju stranog insolvencijskog postupka, pa odluka suda jedne države nema pravno nikakav učinak na odluku suda druge države o priznanju ili nepriznanju takvog postupka, zaključuje profesorica Garašić.