Američki predsjednik Donald Trump izjavio je u ponedjeljak da se vode razgovori s Iranom i da postoji nada za mogući sporazum o okončanju iranskog konflikta. Međutim, prema informacijama američkog portala „Axios", Egipat, Pakistan i Turska su u nedjelju posredovali između SAD-a i Irana i pokušali organizirati telefonski razgovor za ponedjeljak s predsjednikom iranskog parlamenta Ghalibafom i njegovim timom.

Vlast u Teheranu je međutim negirala da je došlo do bilo kakvih razgovora. Ghalibaf govori da se radi o „lažnim vijestima" koje imaju za cilj manipulaciju financijskim i naftnim tržištima i kupovinu vremena.

Prema pisanju „Wall Street Journala", ovog petka će tisuće američkih marinaca biti prebačene na Bliski istok kako bi osiguravali Hormuški tjesnac.

Od revolucionarnog gardiste do političara moći

Ghalibaf (64), bivši je zapovjednik Revolucionarne garde i pilot. Doktorirao je na političkoj geografiji – u disertaciji se bavio odnosom između geografskog prostora, moći, države i sigurnosne politike.

Kao mladi vojnik Ghalibaf je sudjelovao u iransko-iračkom ratu od 1980. do 1988. i izgradio karijeru u Revolucionarnoj gardi. Nakon rata postao je šef građevinsko-inženjerskog centra Katam al-Anbija. Ovaj centar, koji pripada Revolucionarnoj gardi, trebao je izgraditi zemlju pod kontrolom ove garde i do danas funkcionira kao njezin ekonomski ogranak. Pod njegovim okriljem nalaze se stotine podružnica i podizvođača.

Godine 1997. ajatolah Khamenei imenovao je Ghalibafa za zapovjednika zračnih snaga Revolucionarne garde. S drugim komandantima odigrao je odlučujuću ulogu tijekom studentskih protesta 1999. i s Kasemom Sulejmanijem potpisao pismo upozorenja tadašnjem predsjedniku Mohamadu Hatamiju, u kojem je vlada upozorena da više ne smije „tolerirati" proteste. Ghalibaf je kasnije u intervjuima izjavio da je i sam tukao demonstrante pendrekom dok je motociklom prolazio ulicama. Godinu dana kasnije postao je šef policije u Iranu.

Ghalibaf je imao velike političke ambicije i ukupno se tri puta kandidirao za predsjednika Irana. Godine 2005. izgubio je od Mahmuda Ahmadinedžada, koji je tada bio gradonačelnik Teherana. Nakon toga Ghalibaf je sam preuzeo upravljanje glavnim gradom i obavljao dužnost gradonačelnika od 2005. do 2017.

Godine 2013. ponovno se kandidirao za predsjednika i izgubio od Hasana Rohanija, dok je 2017. povukao svoju kandidaturu kako bi podržao drugog konzervativnog kandidata.

Optužbe za korupciju i kontroverze

Tijekom njegovog mandata u Teheranu, prema tvrdnjama iranskih novinara, mnoge državne nekretnine prodavane su znatno ispod tržišne cijene, djelomično i do 50 posto ispod stvarne vrijednosti. Među kupcima su navodno bili i državni dužnosnici, kao i članovi Ghalibafove obitelji.

Također se tvrdi da je Ghalibaf prebacivao značajne svote iz gradske blagajne u zakladu svoje supruge, koja navodno pomaže samohranim majkama i ženama, koje su glavni hranitelji svojih obitelji. Međutim, način rada te zaklade nije transparentan. Optužbe za korupciju protiv Ghalibafa nikada nisu u potpunosti razjašnjene zbog njegove bliske veze s ajatolahom Khameneijem. Novinari koji su o tome izvještavali osuđivani su na zatvorske kazne.

Boravišna viza i oprema za bebu

Posljednjih godina i događaji iz obiteljskog okruženja Ghalibafa izazvali su medijsku pažnju. Posebno je poznat pokušaj njegovog sina Eshaka da dobije stalnu boravišnu dozvolu u Kanadi. Od 2019. pokušavao je dobiti odobrenje kanadske imigracijske službe i čak je tužio tu instituciju pred federalnim sudom u Kanadi zbog otezanja postupka. Sama činjenica da je Eshak želio boravišnu vizu izazvala je rasprave u iranskoj javnosti, jer se to smatralo nespojivim s anti-zapadnim stavovima njegovog oca. Na kraju je njegov zahtjev u Kanadi odbijen.

Istovremeno je putovanje njegove kćerke i njezine obitelji u Tursku također izazvalo pažnju medija. Godine 2022. objavljene su fotografije na kojima se vidi kako se iz Istanbula vraćaju u Teheran, natovareni dječjim stvarima, koje su mediji nazvali „opremom za bebe“. Taj događaj izazvao je oštre kritike u zemlji koja zbog sankcija i lošeg upravljanja trpi dugotrajnu ekonomsku krizu i galopirajuću inflaciju.

Ghalibafa se smatra političarem s velikim utjecajem unutar Revolucionarne garde. To što, za razliku od drugih funkcionera u zemlji, do sada nije ubijen u američkim i izraelskim napadima u Iranu ostavlja prostor za spekulacije. Hoće li zaista preuzeti važnu političku ulogu tek će se pokazati.