Koliko njemačkih kompanija su Kinezi prošle godine u potpunosti ili djelimice preuzeli? To Sun Yi, zadužena za poslovanje s Kinom u konzultantskoj tvrtki Ernst&Young, još uvijek ne može reći. Jedno je sigurno: „Rekordan broj iz 2016. godine nećemo tako brzo dostići." Sa 68 preuzetih poduzeća, Njemačka je u pretprošloj godini bila omiljeni cilj investicija kineskih kompanija u Europi. Prošle godine ne samo da je broj preuzetih firmi bio manji, nego i obim transakcija, objašnjava Sun Yi.

Jedan čimbenik je pritom očito odigrao važnu ulogu: „U studenom 2016. godine kineska vlada je postavila nekoliko uvjeta kako bi strože kontrolirala odljev kapitala u inozemstvo", kaže Sun Yi u razgovoru za DW. Između ostalog, kineski investitori su morali proći kroz određene provjere, prije nego što su juan mogli zamijeniti za euro ili dolar.

Da bi se dogovorena transakcija zaista i obavila, njemački prodavači od tada traže veće sume novca kao jamstvo. „On se mora isplatiti na račun u Njemačkoj. Ili jamstvo daje banka. Nekoliko planiranih transakcija tako je nažalost propalo", dodaje naša sugovornica.

Miješanje Komunističke partije

Prepreke nisu samo zbog propisa. Njemačka strana kao da ima i loš predosjećaj. „Vidimo da raste utjecaj Komunističke partije na pojedine tvrtke što je suprotno onom što smo prošle godine čuli u Davosu. To je ono što nas iritira", kaže predsjednik utjecajnog Saveza njemačke industrije Dieter Kemp za DW. Kineski predsjednik Xi Jinping u Davosu se  još predstavljao kao zagovornik slobodne trgovine.

Kineska Komunistička partija ne krije da s trona tehnoloških vođa želi svrgnuti tradicionalne industrijske zemlje poput Njemačke. Strategijom „Made in China 2025" definirane su ključne industrije koje bi trebale dominirati. U njih spadaju zračna i svemirska industrija.

Možda zato njemačko ministarstvo gospodarstva želi detaljno ispitati planirano preuzimanje kompanije Cotesa – koje proizvodi dijelove za zrakoplove – od strane kineskog državnog koncerna. „Od uvođenja provjera ulaganja u Njemačkoj 2004. godine niti jedna kupovina nije zabranjena", poručuju iz ministarstva. Ali, prošle godine su pravila pooštrena. „Od kada je u srpnju 2017. godine na snagu stupio novi zakon, ispitano je oko trideset planiranih kupovina. To otprilike odgovora polovini u čitavoj godini", stoji u odgovoru ministarstva na upit DW-a.

Oštriji zakon zbog jednog slučaja

Povod za pooštravanje zakona o poslovanju s inozemstvom bilo je preuzimanje tvrtke Kuka iz Augsburga koja proizvodi robote od strane kineskog koncerna Midea 2016. godine. To je njemačkoj politici bio alarm. „Kuka je vrlo važno ime za industriju 4.0", smatra Oliver Emons iz, socijaldemokratima bliske, zaklade Hans Böckler. Bolno je dati jednu takvu firmu za visoku tehnologiju u kineske ruke. S druge strane to su pravila igre tržišnog gospodarstva. Kuki treba kapital, Midea je željna tehnologije. Tražili su i pronašli jedno drugog.

Uostalom, kineske kompanije su prošlih godina izgradile imidž iskrenih investitora, koji pokazuju dugoročni interes za njemačke kompanije. U jednom istraživanju zaklade „Hans-Böckler", su kineske investicije zato ocijenjene pozitivno: „Ukoliko pogledamo investicije, vidimo da veći dio kompanija i dalje investira, i dalje cijeni obrazovanje i preuzima zaposlene", kaže Emons, koji je autor studije, za DW.

Otpuštanje radnika

No u trenutku kada je studija rađena još nisu bili poznati prvi slučajevi gubitka radnih mjesta. Tako je bilo sa kompanijom Ledvance, koja pripada jednom kineskom konzorciju: ukinuto je 1.300 radnih mjesta. „Broj ukinutih mjesta je iznenađujući", smatra Emons.

Trećina, odnosno 250 radnih mjesta, otpast će i u Augsburgu u kompaniji Kuka. Pritom je matična kompanija Midea jamčila za radna mjesta. Iako šef kompanije Kuka Till Reuter tvrdi da taj korak nema veze sa suradnjom s Mideom „pitanje je, kako kaže Emons,  bi li to učinio da u kući nije imao kineske investitore.

On smatra da takvi slučajevi štete ugledu kineskih ulagača i da će doprinijeti povećanju straha od prodaje njemačke tehnologije Kini. Stručnjakinja za Kinu, Sun Yi, smatra da je takav strah neutemeljen: „Kao prvo, Kinezi ovdje nisu najveći investitori iz inozemstva. Ispred njih su još Amerikanci, Britanci i Švicarci. Kao drugo, osim nekoliko izuzetaka, Kinezi su kupili kompanije za koje u Njemačkoj ili Europi više ionako nije bilo perspektive."