O aktualnim rezultatima anketa:

Zaista, imamo nešto više od 21 posto na saveznoj i na lokalnoj razini, ili u općinama i okruzima gdje smo osvojili direktne mandate. To se može tako formulirati, za svakoga tko misli da Nijemci ne mogu stvoriti „klizišta", da – oni to mogu.

Što misli o etabliranim strankama i kako objašnjava uspon AfD-a na saveznoj razini:

Etablirane stranke užasno rade svoj posao, i kreću se od lošeg ka gorem iz dana u dan, iz sata u sat. Posljednje tjedne uoči ljetne pauze, predstavili su užasan zakon (o grijanju u domaćinstvima, nap. red.), jako je smiješan i kontraproduktivan… i za okoliš, i za privredu, i za političku motivaciju birača i zakonodavaca. (…) Taj smiješni zakon koji ljudima zabranjuje da griju svoje domove onako kako je to za njih najekonomičnije, najpogodnije i manje skupo… Oni hoće nametnuti narodu centralno planiranje.

Zašto smatra da su etablirane stranke prokockale povjerenje birača:

Ljudi vide tko je izgubio politički kredibilitet i kako se to odvijalo posljednjih mjeseci, godina i desetljeća. To su bile stare stranke i to u svim kombinacijama. Svatko sa svakim – kao u swingerskom klubu. Pretjerali su. I sve više ljudi reagira na to.

Po čemu se AfD razlikuje od drugih stranaka:

Birači smatraju AfD jedinom strankom… centra, strankom desnog centra. (…) Mi smo jedini koji imaju kredibilan program i nismo prokockali svoj kredit. Mi smo za svakog tko je odgovoran birač i tko je informiran birač (…), prva prava šansa za promjenu u Njemačkoj.

Kako bi htjeli kotirati u anketama?

Krećemo se prema rezultatu od 25 posto, mislim da ni 30 posto nije granica, u nekim gradovima smo i nju već premašili. Na primer, u Tiringiji, gdje smo sada na vlasti u jednoj općini, ali i u većini drugih pet istočnonjemačkih pokrajina. Čak i u Zapadnoj Njemačkoj, u velikoj Bavarskoj, dospjeli smo gotovo do 20 posto.

O optužbama da je AfD radikalna stranka i pitanju hoće li utišati radikalne glasove u svojim redovima:

Ne postoji mnogo toga što bih smatrao radikalnim jer naš program stoji od 2015. Samo se držimo linije. Spremni smo pružiti ljudima ono što zaslužuju. To znači direktnu politiku, trezvenu politiku, nikakav radikalizam – dakle da radimo ono što valja uraditi i odustanemo od stvari kojih se treba odreći.

O Europskoj uniji:

Baca sve više novca na probleme na svim razinama, bilo da se radi o vanjskoj politici, bilo da se radi o takozvanoj europskoj politici, koja je nešto posebno, dodatna klica koja iziskuje sve više resursa i sve više novca, a donosi sve manje prednosti. Zapravo nedostaje sve više novca počevši od upravljanja migracijama, preko graničnih problema pa sve do zdravstvenih problema. I na kraju krajeva, što radi Europska unija? I pored toga što traži dva puta, pa i tri puta više novca nego ranije? Ona delegira svoju odgovornost da odu u New York i to je prilično smiješno. U redu...

O načinu na koji druge stranke tretiraju AfD:

Naravno da su nas tretirali loše, i to ne samo kada je riječ o pisanim i nepisanim zakonima u samom Bundestagu. U prvom sazivu od 2017. smo po tradiciji kuće i pravilima koja je ona sama postavila imali tri mjesta predsjedavajućih u odborima. U idućem sazivu su odbili da nam ih dodijele. Nisu dozvolili da potpredsjednik Bundestaga bude naš čovjek, a ne daju nam ni da imamo svoje ljude u predsjedništvima odbora, na primjer, nadzornog odbora, nadzora nad tajnom službom i slično. To je nefer igra. Ljudi to vide i onda i sami osjećaju da su lažno okrivljeni. Kada su ljudi posljednjih godina protestirali protiv mjera korona-politike, ne da bi poricali činjenice kritizirajući te mjere, bili su proglašavani za naciste ili desničarske ekstremiste. I tako su ljudi došli do zaključka da smo i mi tako tretirani. Radi se o istim lažima.

O odnosu medija prema AfD. Jesu li pružili AfD-u platformu kakvu treba imati jedna politička stranka?

Ne baš. To počinje s tiskanim medijima. Oni ovise od reklama, pa i od političkih reklama. (…) Oni koji izdaju čekove, imaju prvu i posljednju riječ u svim pojmovima, u svim temama politike i određuju o čemu se govori i kako se stvarima prilazi – ili ne. (…) Za vanjske promatrače, politika se u Njemačkoj ne pravi samo u Bundestagu, već i u 3 ili 4 talk-show emisije koje vode tri žene i jedan muškarac. I u njih se stalno pozivaju manje-više isti gosti iz istih stranaka. Od 100 emisija, mi dobijemo poziv za sudjelovanje u jednoj ili dvije, a drugi su sve vrijeme u potpunoj disproporciji. I to su dokazali čak i fakulteti, istraživači itd. To nisu izmišljotine – to su jednostavno brojke.

Je li AfD normalna politička stranka?

Naravno. Naš program je u velikoj mjeri program kakav su 80-ih i 90-ih godina imali CDU i CSU, pri čemu su oni kasnije stopili svoje sadržaje s temama Zelenih i Ljevice. To ih je pomjerilo ulijevo mnogo više nego da su stranke lijevog centra. Mi smo jedina stranka koja je konzervativna na stari način i također i liberalna. To je politika za narod, a ne za ideologiju.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu

Ovo je skraćena verzija Intervjua koji je s Haraldom Weyelom vodio novinar DW-a Simon Young.