Autocesta u Poljskoj, sasvim u blizini ukrajinske granice. Jutro je koncem travnja, a kolona maslinasto-zelenih vojnih kamiona se vraća iz Ukrajine. Njihove labudice koje vuku za sobom su sada prazne.

 „Vidio sam ih prije tjedan dana“, kaže nam jedan taksist. „Odvezli su tenkove u Ukrajinu." Koje? Njemačke, britanske ili američke? Ne razumje se u to: "Bili su to veoma veliki tenkovi.“

Svaki od tih tenkova će trebati Ukrajini sljedećih tjedana i mjeseci. Ukrajinska vojska završava pripreme za protunapad kojeg su najavili već prije više mjeseci i koja se napeto očekuje. Ona bi trebala donijeti preokret u ovom iscrpljujućem pozicijskom ratu. I trebala bi protjerati Ruse iz područja koje su okupirali. To bi mogla biti odlučujuća bitka. Udarac oslobođenja od okova.

Tko ovih dana stiže u Kijev, doživjet će doslovce zatišje pred buru. Ruske rakete, kao što su pale ovog petka (28. travnja) više ne padaju tako često. Ulice Kijeva su čiste, travnjaci uređeni, stabla cvjetaju. Kavane su pune, rat se čini daleko. Ali se ipak uvijek iznova podsjeća na njega. Na svakom uglu su plakati s pozivom javiti se u vojsku ili dati dragovoljne priloge. Na Majdanu, trgu koji je postao simbolom neovisnosti su gotovo svakog dana lijesovi s uglednim borcima koji su pali u borbi.

"Nadam se da se Bahmut isplatio"

Osobito ih je mnogo poginulo u Bahmutu. Za gradić u Donjeckom području se već mjesecima vode ogorčene borbe i većim dijelom je pod ruskim nadzorom. Ali ukrajinska vojska ne popušta. I državno i vojno čelništvo to objašnjava zaštitom gradova u blizini. Ali Kijev u Bahmutu ne samo da želi vezati ruske snage, nego i dobiti na vremenu pripremiti protunapad. Ukrajinska vojska je zato dugo čuvala svoje pričuve i prihvatila veoma visoke gubitke u Bahmutu. Točne brojke su nepoznate.

I Andrij i Maksim su se borili u Bahmutu. Sad su opet u Kijevu - konačno vrijeme za predah. "Veoma se nadam da se isplatilo“, kaže nam Andrij o odluci pod svaku cijenu držati Bahmut. On osobno nije toliko siguran u to. Maksim nam govori o daleko većem broju ruskih snaga, o lošim pripremama i slaboj opremi njegove jedinice. Što obojica očekuju od protunapada? "Konačno opet oslobođena područja", kaže Maksim.

U ukrajinskim medijima je predstojeći napad glavna tema, ali vojni vrh ne govori ni riječi. Na sva pitanja se odgovara samo: "Pričekajte." To ima mnogo razloga. Na primjer, još nije stiglo svo zapadno oružje koje se očekuje. Od početka godine je Ukrajina od partnera u NATO-u dobila mnogo Heavy Metal - kako se teško naoružanje tamo kaže u žargonu, a mnogo od toga imaju po prvi put: na desetke suvremenih tenkova njemačke i britanske proizvodnje, američki protuzračni sustav Patriot, jedino sovjetske borbene avione već poznaju.

Čeka se i oružje i lišće

Po procjeni portala lista Ukrajinska pravda, ukrajinska vojska i nacionalna garda su formirale najmanje šesnaest novih brigada, to znači ukupno nekih 50.000 vojnika. Tim novim jedinicama treba vremena za pripremu, također i da se nauče rukovati novim oružjem. Dodatni izazov je koordinirana akcija mnogih jedinica, dakle velika ofenziva. S takvim operacijama Ukrajina nema mnogo iskustava. Mogući scenariji se simuliraju na računalu, čuje se iz stručnih krugova u Kijevu.

Vremenske okolnosti su još nepovoljne. Kiša je mnoge lokalne puteve pretvorila u blato kroz koje jedva može proći teška vojna oprema. Osim toga ukrajinski vojnici moraju čekati da šume ozelene i bude više lišća kako bi se bolje mogli prikriti. A dok ne bude dovoljno suho i zeleno, proći će još više dana.

Gdje, kad i kako će krenuti ukrajinske snage je jedna od najboljih čuvanih tajni. Lako je moguće kako će biti barem dva pravca napada - tako su Ukrajinci krenuli i na jesen kod Harkova i Hersona i to uspješno. Glavni zapovjednik ukrajinske vojske, general Valerij Zalužni je u dosad jedinom programatskom članku u rujnu 2022. tek dao naslutiti kako bi mogao izgledati takav protunapad.

Prema Krimu?

On piše o "određenim uzastopnim, u idealnom slučaju istovremenim protuudarima". Kao jedan od važnih strateških ciljeva Zalužni navodi poluotok Krim koji je pod ruskom okupacijom od 2014. To bi mogao biti glavni pravac napada ukrajinskih snaga, čuje se u Kijevu. Iznenađenja i zavaravanje protivnika se također mogu očekivati. Doduše, mnogi sumnjaju da bi Ukrajina već sad mogla osloboditi Krim. Taj poluotok je još iz sovjetskog doba - a i iz prethodnih i brojnih ratova, prepun utvrda i tamo je čitava mreža podzemnih bunkera i skloništa. Za osvajanje realno nema dovoljno snage i tehnike.

Već dugo se pretpostavlja kako će glavni pravac napada biti Zaporožje na jugu Ukrajine. Od tamo se ukrajinskim snagama otvara put prema Krimu kako bi tamošnje ruske snage odsjekli od opskrbe s kopna. Ako to uspije, bio bi to golem uspjeh za Kijev. To neće biti lako, jer i Rusija očekuje protunapad. Prošlog ljeta je bilo mnogo iznenađenja i nespremnosti, ali sad i ruska strana stvara više obrambenih linija. Osim toga bi Rusija, za razliku od bitke za Harkiv ili Herson, ovaj put mogla biti spremna i na protunapad, što je dodatna opasnost za ukrajinsku ofenzivu.

Posljednja prilika?

Usprkos tome je raspoloženje u Kijevu oprezno optimistično. "Ova ofenziva uopće ne može propasti, bit će oslobođena nova područja", kaže jedan vojni stručnjak. "Pitanje je jedino, koliko i koja će biti cijena." 

Tu cijenu vidi i vojnik Andrij svaki put kad otvori imenik na svojem mobitelu: "Mnogi moji drugovi su poginuli. Jednostavno ne mogu samo tako obrisati njihove brojeve."

Otvoreno je i pitanje, što će se dogoditi nakon tog protunapada. Neki strahuju da ako će uspjesi biti daleko od onih koji se očekuju, da će Zapad natjerati Ukrajinu na pregovore i na bolne ustupke za pregovaračkim stolom. Vojno čelništvo je jasno protiv toga: "To se neće dogoditi", uvjeren je i Andrij. I on i mnogi njegovi poznanici u Kijevu polaze od toga da će ovo biti dug rat koji neće završiti niti ovim protunapadom. Zato se i on nada novim vojnim konvojima s teškim naoružanjem sa Zapada.