Aplauz okupljenih građana pred zgradom u plamenu u koju su trebale biti smještene izbjeglice vrhunac je dugog niza događaja i tendencije koja je vidljiva i po statističkim pokazateljima. Prema navodima njemačkog Ministarstva unutarnjih poslova, otprilike 50% nasilja s rasističkom motivacijom počinjena je u saveznim pokrajinama koje se nalaze na istoku Njemačke, a koje su nekada bile dio DDR-a. To je 40 posto više nego tijekom 2014. Napadi na izbjeglice, podmetanje požara u domovima za izbjeglice, nasilne demonstracije i vandalizam se odvijaju uglavnom na istoku Njemačke, to potvrđuju i podaci organizacije Pro Asyl i Zaklade Amadeu Antonio.

Još od napada na izbjeglički dom u mjestu Hoyeswerdi (u okrugu Bautzen), koji je izveden 1991., mnoštvo sociologa i politologa se pozabavilo uzrocima porasta nasilja s desno-ekstremnom pozadinom, ali i aktivnostima pokreta Pegida, strankama NPD i AfD na istoku ove zemlje. Njihov zaključak je da ne postoji jedan, nego niz mogućih uzroka za takve tendencije u društvu. Što su najčešći?

Strah od materijalnog gubitka i nepoznatog

Nakon pada Berlinskog zida život mnogih građana nekadašnjeg DDR-a, zemlje u dugogodišnjoj izolaciji, iz temelja se promijenio. Nova, tržišno orijentirana privreda, ostavila je mnoge bez posla. U socijalističkoj, planskoj privredi je to bila nepoznata pojava. Mnogi su bili potreseni time što su "njihovo radno iskustvo i biografije od danas do sutra postali bezvrijedni i što se sve moralo učiti ispočetka, a sadašnje vrijeme pred ljude donosi nove promjene", ukazuje sociolog David Bergich, aludirajući na brojne izbjeglice koje pristižu. Kod mnogih se javlja subjektivan osjećaj da će ponovo izgubiti sve što su stekli i da se ponovno moraju prilagoditi potpuno novim uvhetima. Hans Vorländer, politolog sa Sveučilišta u Dresdenu, govori da se kod ljudi javlja osjećaj straha i nesigurnosti, osjećaj da će biti jednostavno otpisani.

Posebno u saveznim pokrajinama Sachsen (Saska) i Mecklenburg-Vorpommern zabilježeno je odseljavanje tisuća ljudi tijekom proteklih desetljeća. To i danas stvara socijalne i privredne probleme koji često prelaze u besperspektivnost. Tom Mannewitz, istraživač pojava ekstremizma sa Sveučilišta u Chemnitzu dodaje: "Oni koji sebe vide kao gubitnike procesa transformacije traže sada drugu grupu koja će na neki način ‚biti odgovorna' za to." Vlastito nezadovoljstvo se tako projektira na strance, izbjeglice, na druge religije poput islama...

Nema kontakta sa strancima

"Društvo istočne Njemačke je tek danas, 25 godina nakon ujedinjenja, u prilici daotkrije raznovrsnost. Prije toga je to bilo jedno prilično homogeno društvo", kaže David Begrich. Doista, postotak ljudi stranog podrijetla na istoku Njemačke je nakon Drugog svjetskog rata varirao između dva i četiri posto. U vrijeme DDR-a su u toj zemlji radili samo stranci iz "bratskih socijalističkih zemalja" poput Vijetnama, Poljske, Mozambika, Mađarske ili Kube.

Međutim, režim DDR-a ih je "skrivao" u odvojene smještaje. Do 1988. je ženama koje su bile iz inozemstva bilo čak zabranjeno da u DDR-u rađaju djecu. Politolog Tom Mannewitz u tome vidi veliki utjecaj i na ono što se zbiva danas: "Rigorozna politika prema strancima koju je vodio DDR i getoizacija stranaca potpuno su onemogućili bilo kakav kontakt domaćeg stanovništva s njima."

Diktatura umjesto demokracije

Još u vrijeme DDR-a je Služba državne sigurnosti (Stasi) izvještavala o crtanju kukastih križeva na fasadama zgrada. Desni radikali su i u to vrijeme bili vrlo aktivni i spremni na nasilje, prenosi sociolog Matthias Quent sa Sveučilišta u Jeni. Aktivnosti tih grupa su prešućivane i skrivane, ali se počinitelje oštro kažnjavalo. Desni ekstremizam u društvu je potiskivan. Potiskivanje i tlačenje je inače bilo prisutno u odnosu političkih lidera prema građanima. Sve se naređivalo i provodilo "odozgo". "To znači da ovdje nema toliko iskustva sa političkom konkurencijom, političkim djelovanjem i konfrontacijom u smislu razmjene mišljenja i argumenata i poštovanja pluralizma interesa", kaže Mannewitz. To za posljedicu ima da dijelovi stanovništva u potpunosti odbija politički establišment i okreće se nasilju umjesto ozbiljnoj diskusiji.

Signali ohrabrenja desničarima na istoku

U saveznoj zemlji Saskoj je desno-ekstremna stranka NPD od 2004. do 2014. bila zastupljena u pokrajinskom parlamentu. 2006. stranka je dobila zastupnička mjesta i u parlamentu Mecklenburg-Vorpommerna, koja ima i danas. Politolozi ukazuju da je tako desničarski način razmišljanja postao prihvatljiviji u društvu. "Naravno da je to ostavilo traga", kaže Begrich, a Mannewitz ukazuje na uspon desničarskog pokreta Pegida i stranke AfD: "Ljudi se manje boje jer lakše pronalaze istomišljenike, što ranije nije bio slučaj."

Sociolozi i politolozi su razvili razne koncepte suprotstavljanja uzrocima spomenutih pojava u društvu. Neki od njih su uspjeli neki ne. David Begrich ima jednostavnu preporuku: "Ono što smo shvatili tijekom našeg rada je da poklonimo pažnju i onima koji se otvoreno zalažu za demokraciju, prije svega onima koji rade na integraciji izbjeglica i osoba koje podnose zahtjev za azilom." Ono što je potrebno je da im se oda priznanje i to donosi mnogo više nego prazni govori, dodaje naš sugovornik.