"Slom komunizma na neki je način za mene bio spas", opisuje Andreas Krieger danas. U to se vrijeme, naime, Andreas zvao Heidi, bio je žena i vrhunska atletičarka DDR-a. Trener ju je godinama tajno "hranio" anabolicima, a 1986. godine Heidi je osvojila zlato na Europskom prvenstvu u bacanju kugle. No nuspojave izazvane velikim količinama anabolika dovele su do toga da je Heidi postala muškarac. "Mislila sam kako je to zbog teškog treninga", prisjeća se Krieger te dodaje: "Osim toga, na treningu sam bila okružena sportašima kojima se isto tako događalo."

Maloljetnici dopingirani na zahtjev države

Točnije, riječ je o oko deset tisuća sportaša iz DDR-a, koji su proživjeli slične noćne more kao i Heidi. Prvi eksperimenti s dopingom u Istočnoj su Njemačkoj postojali već početkom 60-tih godina. 1974. godine vodstvo Socijalističke stranke jedinstva (SED) usvojilo je tzv. "Staatsplanthema 14.25" - naziv za državne smjernice, koje su u DDR-u dovele do razvijanja sveobuhvatnog sustava organiziranog i od države poticanog dopinga. "Ovim su smjernicama bili pogođeni svi atletičari koji su nastupali na međunarodnim natjecanjima", kaže autorica iz Leipziga Grit Hartmann.

"Tu se radilo i o juniorskim natjecanjima, tako da se to ticalo i maloljetnih osoba", ističe Hartmann, koja je napisala knjigu o vrhunskom sportu u DDR-u. Kako bi pomoću sporta povećali politički prestiž socijalističke države, bila su dozvoljena sva moguća sredstva, kaže ona. Naravno, doping je bio sastavni dio i na zapadnoj strani, no na zapadu Njemačke ne postoji zanimanje za time da se ti "crni" sportski slučajevi uistinu i istraže nego se isključivo usredotočuje na istok.

Ipak, na istoku su na svjetlo dana izašli svi tajni dokumenti o slučajevima dopinga: planovi doziranja, upute za korištenje te laboratorijski nalazi poznatih atletičara iz DDR-a. Na početku, nakon što su otkriveni slučajevi dopinga, svi su sportaši iz DDR-a bili šokirani otkrivenim tajnama te su ih smatrali negativnom propagandom. I Heidi Krieger na početku je reagirala odbojno: "Odmah sam to sve od sebe odgurnula."

Doping utjecao na Heidinu spolnost

No s vremenom su neki vrhunski atletičari počeli shvaćati, koji su to zapravo razlozi njihovih zdravstvenih problema. Heidi Krieger shvatila je to 1998. godine. "Tražila sam odgovor na pitanje, da li sam sama kriva za to što mi se dogodilo ili su tu neki ljudi pomogli", priča Andreas danas.

Uz pomoć molekularnog biologa i antidopinškog znanstvenika Wernera Frankea, Heidi je shvatila. "Postoje tinejdžeri kod kojih spolnost nije još do kraja određena, a ukoliko im dajete hormone, učinak može biti kao katalizator", kaže Krieger. Andreas je danas uvjeren kako se upravo to i kod njega dogodilo. Već duže vrijeme Heidi se više nije osjećala kao žena, nakon čega je odlučila promijeniti spol.

Kao Andreas Krieger, Heidi je tek uspjela ponovno povratiti kontrolu nad svojim životom. "Ono što sam doživio nakon sloma komunizma i nakon promjene spola, jednostavno je bilo pozitivno", priča Andreas. Andreas Krieger i njegova supruga, bivša DDR-ova plivačica, Ute Krieger-Krause danas su službeno priznate žrtve dopinga. Članovi su Udruge za pomoć žrtvama dopinga, koja pomaže bivšim sportašima DDR-a čija su zdravlja dugotrjano oštećena zbog tzv. državnih smjernica.

Autor: Jens Krepela (Marijana Ljubičić)

Odg. urednik: N. Kreizer