O „mutnoj vodi Riachueloa …“ pjeva jedna pjesma o lučkoj četvrti La Boca u Buenos Airesu. Tu je počeo industrijski napredak Argentine. Danas u tu četvrt bogate povijesti navraćaju brojni turisti iz čitavoga svijeta. Samo jedna stvar ih smeta: stravičan miris. „Ne mogu razumjeti kako čovjek ovdje može jesti steak. Pored septičke jame. To se zacijelo zove rizični turizam. Jer, Riachuelo je zagađen otpadnim vodama iz industrijskih postrojenja, a on utječe u Rio de La Plata, iz kojega se dobiva pitka voda za trećinu Argentinaca“, kaže Alfredo Alberti.

On je nakon višedesetljetnih vladinih praznih obećanja 2004. skupa s udrugom „Susjedi iz La Bocae“ podnio tužbu protiv argentinske države. Četiri godine kasnije, 2008., je Vrhovni sud te zemlje donio povijesnu presudu: Riachuelo mora biti očišćen. Deseci zarđalih olupina brodova su nakon toga izvađeni iz rijeke, izvađeno je i puno smeća, nekoliko kilometara obale je očišćeno.

Jedna od najzagađenijih rijeka

I Svjetska banka pomaže sanaciju rijeka. S 840 milijuna dolara bi zastarjeli sustavi za pročišćavanje vode u Buenos Airesu trebali biti sanirani. To je početak koji ulijeva nadu, kaže Consuelo Bilbao iz Greenpeacea. Ali, najveći izazov ostaje industrija: „Riachuelo se ubraja među 30 najzagađenijih rijeka u svijetu. Za to dio odgovornosti snose i međunarodna poduzeća, jer brojni njihovi kooperanti se nalaze ovdje gdje su zakonski propisi slabiji. Kao i tekstilna industrija u Kini, tako i industrija kože ovdje vrlo otrovne kemikalije ispušta u rijeku. Među ostalim hormonski otrov Nenilfenol. Puma i Nike dijelove svojih proizvoda dobivaju odavde, iz kožara koje su uz rijeku Riachuelo.“

Nakon kampanje koju je Greenpeace pokrenuo u srpnju 2011. međunarodne tvrtke su se obvezale da će do 2020. u čitavom svijetu proizvoditi tako da ne zagađuju rijeke. U Argentini su se na to obvezali vodeći proizvođači cipela. Za nadzor rijeke je mjerodavna ustanova ACUMAR. Njezin šef Juan Jose Mussi žali se da nisu sva poduzeća spremna na ustupke: „Neka poduzeća su spremna na suradnju, druga ne. Ona će dobiti rokove i ako ih ne ispune ili na koji drugi način prekrše naloge bit će zatvorena.“

Ugroženo pet milijuna ljudi

Stvarnost u delti rijeke koja obuhvaća više od 2.000 četvornih kilometara je ipak kompliciranija, pojašnjava Felix Cariboni koji Greenpeaceovim motornim čamcem redovito obilazi rijeku: „Danas ima 35 inspektora, a to nije dovoljno za 16 do 20 tisuća poduzeća. Osim toga nema točnih podataka koliko čega se ispušta u rijeku i kakve to posljedice ima. Nije još napravljena ni studija o utjecaju na zdravlje ljudi. Delta obuhvaća 2.200 četvornih kilometara. Tu živi pet milijuna ljudi, na samoj obali dva milijuna.“

Mnogi žive u siromašnim četvrtima između tvornica. Tu živi i Miriam Suarez sa svojom obitelji. Ni ona nema priključak na gradski vodovod ni na kanalizaciju, pa i njihov otpad završava u rijeci. „Djeca ovdje u četvrti često obolijevaju. Ona se igraju otrovom. Osip po koži, bronhitis, ima puno slučajeva raka. A tvornice i dalje svoj otpad izbacuju u rijeku – tajno. Osobito vikendom odvratno smrdi“, priča Miriam Suarez.

Izlaz – preseljenje?

Miriamina obitelj bi kao i još 2.400 obitelji trebala biti preseljena u udaljenije socijalne stanove. Ali još čeka. Dotle se neka predgrađa Buens Airesa politički aktiviraju. Upravo zato Alfredo Alberti je optimist: „Riachuelo je uvijek bio ogledalo naše zemlje. Ovdje ima puno korupcije. Ali, polako se razvija svijest za čistoću okoliša. Danas kažemo, napredak da, ali ne po cijenu našeg života.“

Autor: Anne Herrberg / Anto Janković
Odg. urednica: Andrea Jung-Grimm