Nigerija je jedna od mnogih zemalja koje su potpisale UN-ov protokol protiv trgovine ljudima. Ipak, mlade žene pa čak i 15-godišnje djevojčice i dalje se ilegalnim putevima dovode u Njemačku ili u neku drugu europsku zemlju, kako bi radile u “biznisu sa seksom“.

Inspektor Marcus Steiner provjerio je javne kuće u blizini glavne željezničke stanice u Frankfurtu. “To je mjesto gdje stižu djevojke iz sela u Nigeriji. Strana zemlja, kultura i jezik koji ne razumijevaju. Ovdje su tuče svakodnevica…to je mjesto na kojem bi se i Nijemac neugodno osjećao“, kaže Steiner. Jedan od bordela koje je Steiner provjerio je ogromna zgrada od crvene cigle s mnogim skulpturama golih žena, parkiralištem prepunim skupih automobila. Inspektor navodi kako u ovom bordelu radi više od 140 žena, ali ukupan broj žena koje svakodnevno idu u prostituciju u blizini željezničke stanice iznosi oko 500!

“Trenutno ovdje nema afričkih prostitutki, u svakom slučaju nema onih iz Nigerije. To je uspjeh za nas. Naravno, mi smo svjesni kako to ne znači da je trgovina ljudima prestala. Žene sada naime šalju u druge gradove“, ističe Steiner.

Vjera kao mamac

Mreža trgovaca ljudima u Nigeriji često koristi tradicionalnu vjeru, na zapadu poznatu kao voodoo, kako bi uplašili i manipulirali svoje žrtve. Vjera u voodoo je veoma snažna u nekim diielovima Nigerije i trgovci ljudima često dovode žene kod voodoo svećenika, pred kojim se one onda moraju zakuniti da će činiti sve što njihov svodnik od njih zatraži.

Žene koje je policija privela ispričale su mnoge tužne sudbine, no policiji je potrebno mnogo strpljenja, jer žene nisu odmah na početku veoma pričljive. Ipak se isplati, jer je to jedini način da im se pomogne.

Svjesna toga da im, ako ih vrate doma u Nigeriju, prijeti opasnost, mnogim ženama, žrtvama trgovine ljudima, policija nakon pritvora nudi azil.

Strah od voodooa ipak ih vraća prostituciji

Jedna od žena koja je prošla kroz pakao je Rita Ekveza. U rujnu 2007. počela se baviti prostitucijom u Njemačkoj. Nakon što ju je policija uhitila svjedočila je na sudu u Frankfurtu protiv svog svodnika. Nakon sudskog procesa, u suzama je ispričala koliko joj je bilo teško ponovno se prisjetiti svega kroz što je prošla kao prostitutka: “Nije lako govoriti o tome. No oni dovode djevojke u Njemačku tako što im govore kako je ovdje sve lijepo, da će im život biti lakši i ljepši. Ali kada dođu ovdje, sve je drugačije. Dovedu te i iskorištavaju.“

Ljudi koji su ju doveli u Europu, tek nakon što je stigla, rekli su joj kako im je dužna 60.000 eura - za zrakoplovnu kartu i druge troškove. Radila je kao prostitutka sedam dana u tjednu, primajući ponekad i 18 muškaraca dnevno.

U svibnju 2008. policija ju je uhitila tijekom racije i pritvorila zbog toga što je radila ilegalno. Međutim, uz pomoć policije i nevladinih organizacija za pomoć ženama uspjela se izboriti i prekršiti voodoo zakletvu. Sada radi kao frizerka i ima vlastitu obitelj. No Rita je samo jedna od rijetkih kojoj je to uspjelo. Policija smatra kako je jedna od najvećih prepreka za suzbijanje trgovine ljudima u Nigeriji - upravo voodoo.

Iako je policija u stanju pomoći tim ženama u bijegu od trgovaca ljudima i svodnika - većina njih prije ili kasnije ipak se ponovno vrati prostituciji. Suviše je velik strah od voodooa, od posljedica neispunjavanja zakletve koju su dale pred svećenikom u Nigeriji - naime, da će otplatiti dug od 60.000 eura.

Autori: Asumpta Lattus / Dijana Roščić

Odg. urednica: Marijana Ljubičić