Pokrajinski izbori u Bremenu su prošli. Na prvi pogled ništa se veliko nije dogodilo. Na vlasti ostaje koalicija socijaldemokrata i stranke Zelenih, ostaje isti gradonačelnik (SPD), a nije ništa novo ni što liberali uopće nisu uspjeli ući u parlament. No ovi su izbori ipak posebni i to su kao prvi shvatili članovi konzervativne stranke CDU-a. Po prvi put u povijesti Savezne Republike Njemačke su kršćanski demokrati na nekim pokrajinskim izborima u zapadnom dijelu Njemačke završili kao treća stranka po jačini.

Time je tek na trećem mjestu ostala stanka koja se nakon Drugog svjetskog rata kitila pridjevom "narodne" stranke. Kasnije si je taj naslov poželjela i socijaldemokratska stranka da bi se na kraju ipak nazvala "radničkom" strankom. Što se tiče drugih stranaka, one su uglavnom zastupale interese nešto manjih grupa. Tu su spadali i liberali i zeleni. Zeleni nisu nikad ni pretendirali da postanu narodna stranka. To je zvučalo prekonzervativno, pregrađanski, preetablirano.

Dobro došli u klub narodnih stanaka

Sad Zeleni imaju premijera u pokrajini Baden-Würrtemberg, koja je inače poznata kao prilično tradicionalna, sjede u parlamentima svih njemačkih pokrajina osim Mecklenburg-Vorpommerna i uz Bremen, koaliraju u vladama još triju pokrajina: Saarlanda, Rheinland-Pfalza i Sjevernog Porajnja i Vestfalije. Za mnoge su građane postali sasvim "normalna" i prihvatljiva stranka.

Ali narodna stranka? Ni sami Zeleni nisu sigurni, žele li to ime. "Bolje da kažemo da je gotovo s narodnom strankom. Mi to nismo, a sad ni CDU to više nije", rekla je dosjetljivo šefica Zelenih Claudia Roth.

Problematična riječ

Da bi se neka stranka smatrala narodnom, objašnjavaju politolozi, ona mora biti u stanju uzeti u obzir potrebe cijelog društva i odrediti politiku pogodnu za cijelo društvo. To bi Zeleni zapravo rado postigli i već se hvale da je to već i rade. "Mi sve slušamo", tvrdi Claudia Roth. Ova stranka je ustrajno preotimala birače građanskih stranaka. U tome im je pomagala činjenica da su bili prvi koji su se profilirali temama koje danas postaju sve važnije: održivo gospodarstvo, ekološka proizvodnja energije, ravnopravnost u zapošljavanju.... Osim toga, svojim priznavanjem prava na individualnost i samoopredjeljenje privlače srednji sloj i poduzetnike. "Nekad su Zeleni glasače uglavnom krali od socijaldemokrata. Zadnjih godina sve više glasača dolazi iz redova pristalica demokršćana i liberala, jer u Zelenima vide najveće gospodarsku stručnost", tvrdi politolog Richard Hilmer.

Karastrofa reaktora u Fukushimi i njene posljedice kao i pozivi na potpuno odustajanje od atomske proizvodnje energije, Zelenima su još više podigli popularnost. Po svemu se Zeleni zapravo sa svim pravom mogu nazivati narodnom strankom. Ali molim, samo potajno!

Autor: Heiner Kiesel/ Snježana Kobešćak

Odg. ur. : A. Šubić