Kroz cijev dugu 800 kilometara trebao bi prolaziti plin od grčko-turske granice preko sjeverne Grčke i Albanije pa sve do juga Italije, gdje će biti priključen na europsku mrežu plinovoda. Taj projekt konkurira plinovodu Nabucco Zapad, dugačkom 1.300 kilometara, koji treba prolaziti od tursko-bugarske granice do Austrije. Tko će od njih na kraju stvarno isporučivati plin iz Azerbajdžana u Europu, zaobilazeći pri tom Rusiju, o tome će do sredine ove godine odlučiti konzorcij Shah-Deniz, nazvan po jednom ogromnom plinskom polju u Kaspijskom moru. Udio u tom konzorciju imaju među ostalima BP i Socar, azerbajdžanski državni energetski koncern.

Neovisnost od Rusije

Transjadranski plinovod (TAP), koji će koštati dvije milijarde eura, kraći je i jeftiniji od Nabucca, kaže Theodoros Tsakiris, stručnjak za energetiku s Atenskog instituta za politička istraživanja ELIAMEP i profesor na Sveučilištu u Nikoziji. I što je po Tsakirisovom mišljenju još važnije: taj plinovod nudi povoljniji pristup plinskim rezervama na području Kaspijskog mora.

TAP je atraktivniji ponuđač što se tiče troškova gradnje i prije svega visine naknada za isporuke plina, ističe atenski stručnjak. Pa ipak, Europska komisija želi spriječiti stvaranje dojma da daje prednost određenom plinovodu. Bruxelles u načelu podupire svaki projekt koji smanjuje energetsku ovisnost Europe od Rusije. Tsakiris smatra da bi ohrabrujući znak za južnoeuropski plinovod bilo sudjelovanje njemačkog koncerna Eon Ruhrgas u tom projektu, s udjelom od 15 posto.

Važna politička podrška

U tom projektu sudjeluju i švicarski opskrbljivač energijom EGL i norveška naftna kompanija Statoil. Ono što je do sada nedostajalo je jasna politička podrška. Taj propust trebao bi biti ispravljen sporazumom o TAP-u koji su 13. veljače u Ateni potpisali Grčka, Albanija i Italija. Azerbajdžan i partneri koji imaju udjele u Shah-Denizu pridaju veliku važnost davanju jamstva, da će sve vlade koje sudjeluju u ovom projektu dati svoju jasnu podršku, provesti sve potrebne zakone i ispuniti ekološke uvjete, kaže Theodoros Tsakiris. On vjeruje da je TAP nakon potpisivanja sporazuma u Ateni stekao stratešku prednost u odnosu na konkurenciju.

Bivši grčki ministar industrije Andreas Andrianopoulos upozorava da ne treba biti previše euforičan. Mada je sporazum o TAP-u veliki uspjeh, sada je važno da se ovaj projekt stvarno i realizira, ističe Andrianopoulos. On podsjeća da su u prošlosti neki slični projekti na kraju doživjeli neuspjeh, recimo naftovod Burgas-Alexandroupolis, kojim je ruska nafta trebala teći preko Bugarske i Grčke u Zapadnu Europu.

"Gradnja tog naftovoda je sedam puta naveliko najavljivana i svejedno se do danas nije ostvarila. Rusija, kao većinski vlasnik naftovoda, nije htjela dati jamstva da će nužna količina nafte stvarno biti i isporučivana", objašnjava bivši grčki ministar.

Grčka oporba se ne slaže

Stručnjaci procjenjuju da bi probleme u ostvarivanju projekta TAP mogla stvarati i grčka ljevica. Samo nekoliko sati nakon što je sporazum u Ateni potpisan, oporbena ljevičarska stranka SYRIZA je objavila da se ne slaže sa sporazumom koji je sklopljen mimo parlamenta.

Andrianopoulos nema razumijevanja za taj otvoreni napad iz oporbenih redova. On ističe da se o ovom projektu u Grčkoj bez većeg protivljenja raspravljalo godinama te da je i parlament o svemu bio iscrpno informiran. Zato on smatra da ova kritika nema nikakve logike. "Očito se radi o uobičajenim floskulama koje naša ljevica u oporbi rado upotrebljava, ali ih vrlo brzo zaboravlja kada dođe na vlast", ironično primjećuje Andrianopoulos.