Čak i najsitnije sitnice su u Grčkoj za mnoge postale nedohvatne, luksuz koji si malo tko više može priuštiti. „Situacija je jako ozbiljna. Mnogi su izgubili posao pa su i izdaci od 20 ili 30 centi nešto što si mnogi ne mogu priuštiti. Jedan umirovljenik mi je rekao da mora birati između lijekova i hrane jer nema dovoljno novca za sve“, priča Evangelos Antonopoulos, vlasnik malog kioska u Ateni. Njegova zarada se u odnosu na prošlu godinu smanjila za oko 30 posto. Lani u ovo vrijeme posjetili smo ga zadnji put a sad ga pitamo što se promijenilo, kako živi, on i ljudi koji kod njega kupuju.

„Kada smo zadnji put pričali rekao sam vam kako se svi bojimo budućnosti i toga što se sve može dogoditi. Sada se nalazimo usred krize i nju osjećaju svi. Ako zapitate bilo koga na ulici, svi će vam reći isto. Situaciju mogu usporediti sa slobodnim padom, tako je to nekako“, kaže Antonopoulos.

Uskoro manjak lijekova

I doista, tko prošeta ulicama Atene uočit će razliku. Grci štede na svemu pa tako i na benzinu. Promet više nije tako gust kakav je bio. No, to nije najveći problem. Grčkoj prijeti primjerice čak i manjak lijekova. Voditelj poslova jednog poduzeća koje se bavi uvozom, odnosno, kupovinom lijekova na veliko, kaže da su se cijene, prema odredbi države, smanjile u prosjeku za 22 posto. Time se smanjuje i naš posao i zarada, priča Andreas Galanopoulos. „Najbolji primjer je Aspirin. Proizvođač Bayer je odlučio da će u Grčku ubuduće znatno manje izvoziti nege do sada. To znači da se za njih posao s nama ne isplati. No, to isto tako znači da će od desetog mjeseca u Grčku stići svega oko 2,3 milijuna tableta. Trenutno još uvijek uvozimo oko 5,3 milijuna tableta. Razlika je enormna“, kaže ovaj trgovac.

Promjene koje su na pomolu posebno osjećaju i radnici koji rade u skladištu uvoznika lijekova. Strah, odnosno, „ankos“, kako se na grčkom kaže za jednu mješavinu osjećaja straha od budućnosti i stresa – doživljavaju svakodnevno. „Ankos“ je sastavni dio naše svakodnevice. Svatko od nas se pita, koliko dugo je moje radno mjesto još sigurno, kada će i moja plaća biti smanjena? Osim strahova opterećuju nas povećanje cijena usljed drastičnog povećanja poreza koji nameće država“, kaže jedan od radnika.

Uzaludni štrajkovi

Grci se bune, čine što mogu kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo. Štrajkovi zbog mjera štednje su takoreći na dnevnom redu. Odysseus Mermelas iz jednog od najvećih sindikata činovnika u Grčkoj organizirao je proteklih mjeseci deset štrajkova. No, kako kaže, postignuto nije gotovo ništa, plaće su usprkos tome smanjene za oko deset posto a u planu su očigledno i nove mjere štednje. „Znate što, da nema nas, sindikata, situacija za činovnike i radnike bila bi još teža. Da mi ne radimo stalno toliku buku već bi odavno bile uvedene jednake minimalne mirovine i isto tako minimalne plaće za sve. Tako je to“, objašnjava Mermelas.

Za primjerice 11. svibnja su najavljeni novi štrajkovi. Plakati su već gotovi a ovoga puta na njima se nalazi poznata antička skulptura Laokoonova grupa koja prikazuje trojanskog svećenika Laokoona i njegova dva sina koji se bore s Posejdonovom zmijom. Sindikati su namjerno uzeli ovu skulpturu kako bi prikazali svoju trenutnu situaciju – Grčku kao starog Laokoona dok ju grize zmija Europske unije.

Više nitko nije optimističan

I automehaničar i vlasnik radionice Kostas Tapas vodi bitku za opstanak. Prije godinu dana njegova su potraživanja, znači dugovi koje su njegove mušterije kod njega imale, iznosila oko 100.000 eura. U međuvremenu se ova brojka udvostručila. „Situacija se stvarno pogoršala. Ako se sjećate, ja sam lani u ovo vrijeme bio još optimističan. Mislio sam da će se Grčka već nekako iz svega izvući. No, u međuvremenu više u to gotovo i ne vjerujem. Kada bismo barem konačno dosegli dno, onu najnižu točku, mogli bismo barem polako opet krenuti prema gore. No, jesmo li došli do dna? Ne znam. Da ne idem za dvije godine u mirovinu, sve bih već odavno zatvorio i otišao natrag u moje selo u brda“, kaže Kostas Tapas.

Tapas za sada ne odustaje iako su to već učinili mnogi iz njegova susjedstva. Svaki treći vlasnik neke radionice ili trgovine u Grčkoj u međuvremenu je otišao pod stečaj. Ulice Atene su, moglo bi se reći, godinu dana nakon što je Grčka dobila pomoć od Europske Unije za spas svoga gospodarstva, praznije no ikada.

Autor: Miltiades Arsenopoulos / Željka Telišman
Odg. urednik: Anto Janković