Američki ekonomski stručnjak Jim O'Neil je prije 10 godina prvi put utvrdio pojam BRIC. Mislio je na četiri zemlje s ubrzanim razvojem: Brazil, Rusiju, Indiju i Kinu kojima će se nešto kasnije priključiti i Južnoafrička Republika.

U periodu od gotovo jednog destljeća zemlje BRICS-a su postigle impresivan rast: ekonomski učinci u Brazilu, Rusiji, Indiji, Kini i Južnoafričkoj Republici su u prosjeku godišnje rasli oko 8 odsto. Kada je financijska kriza iz zapadnih zemalja zaprijetila da će preplaviti svijet, zemlje BRICS-a su bile te koje su spasile svjetsko gospodarstvo od velike recesije.

Neki stručnjaci sada misle da tim zemljama trenutno ponestaje daha. Hoće li ubuduće usporiti motor koji potiče njihov gospodarski rast? Direktor njemačkog Instituta za politiku razvoja Dirk Messner smatra da do toga neće doći. On doduše vjeruje da je za kinesko gospodarsko čudo prošlo vrijeme dvoznamenkastog rasta, ali da to nije nikakvo iznenađenje:„Mi u svjetu nemamo takva gospodarstva koja su četiri, pet desetljeća rasla na razini od deset posto. Kina će sada ući u jednu normalniju fazu od šest, sedam, osam posto rasta, što je i dalje vrlo dinamično.“

Problem su i različiti politički sustavi

Stručnjaci smatraju da će pokretač rasta zemalja BRICS-a i dalje dobro funkcionirati, mada se njihovo mišljenje razlikuje od države do države. Dirk Messner smatra da su izgledi Brazila izuzetno povoljni, da se Indija nalazi na pozitivnom putu, a u slučaju Rusije je sumnjičav, jer ta zemlja ne razvija svoje gospodarstvo, nego se više oslanja na iskorištavanje prirodnih izvora.

„Južnoafrička Republika je u teškoj situaciji jer je cijela tamošnja regija komplicirana i nestabilna. Stoa ju je teško uporediti s Kinom i Indijom“, smatra Messner. U svakom slučaju to je šarolika skupina zemalja, koje ponekad jedna drugoj stoje na putu. Tako se Kina ljuti što se druge zemlje BRICS-a žale na njen damping cijena. Rusija želi biti važna izvoznica poljoprivrednih proizvoda čime postaje izravni konkurent Brazilu. Osim toga, različiti politički sustavi u tim zemljama otežavaju formiranje jednog pravog bloka. Zbog toga, kaže Messner, nije ni čudo do dosadašnji sastanci na vrhu predstavnika tih zemalja nisu dali neke posebne rezultate. Oni su samo pokazali „...da se svjetsko gospodarstvo više ne sastoji samo od zapadnih industrijskih zemalja. To je najvjerovatnije do sada jedini politički zaključak ovakvih konferencija tako da se tu ne može vidjeti napredak u smislu formiranja nekog pravog saveza.“