Hermann Straatmann i danas je u nevjerici kada se sjeti jedne scene iz svojih osnovnoškolskih dana. „Učitelj je tako snažno udario jednog učenika da je on „odletio" unatrag i udario leđima na drugu klupu", prisjeća se ovaj 71-godišnjak.

Straatmanna i dan-danas, 60 godina nakon tog incidenta, šokira razlog zbog kojeg je učenik dobio batine. Dječak se u pauzi popeo na zid koji je dijelio školsko dvorište u mjestu Ringenbergu, na krajnjem zapadu SR Njemačke. Na katolički i protestantski dio. „Sama činjenica da je on dobio takve batine zbog toga urezala se u sjećanje mnogih učenika iz razreda", kaže Straatmann.

Rigoroznom podjelom školskog dvorišta uz pomoć zida, Ringenberg je postao ekstreman primjer konfesionalnog razdora poslijeratnog društva, ocjenjuje Jürgen Peter Schmied, znanstveni suradnik u Zakladi kuća povijesti Sjeverne Rajne-Vestfalije u Düsseldorfu. Jedan dio nekadašnjeg zida može se vidjeti u sklopu izložbe „Unser Land. 75 Jahre Nordrhein-Westfalen" („Naša zemlja. 75 godina Sjeverne Rajne-Vestfalije").

Na stupu srama

Zahvaljujući tom zidu, Ringenberg se u 60-im godinama prošlog stoljeća našao na naslovnicama medija u cijeloj Njemačkoj. Žitelji tog sela, koje je danas administrativno dio gradića Hamminkelna, tada su imali osjećaj da ih se neopravdano pribija na stup srama, sjeća se Straatmann.

Odgovorne osobe su po izvornoj zamisli htjele kreirati moderniju školsku zgradu, s boljim uvjetima za same učenike. Ringenberg je naime koncem 50-ih godina imao jednu katoličku i jednu protestantsku škole, obje su bile premale i dotrajale. „Zato su razmišljali pragmatično, plan je bio da se napravi jedna zajednička školska zgrada, u kojoj bi djeca bila podijeljena na konfesionalnoj bazi", kaže Schmied, koji je proučavao povijest školskog zida. I tako je 1960. izgrađena, za tadašnje prilike, moderna „dupla" školska zgrada, koja je doduše samo „zacementirala" tradicionalnu konfesionalnu podjelu. Uz pomoć zida od žute opeke, zida visokog dva metra. Podignutog posred školskog dvorišta.

„Rekli su nam da se ne smije ići na drugu stranu", prisjeća se Gerda van Haren, koja je pohađala katolički dio škole. „I držala sam se toga, nisam baš osjećala potrebu da me uhvate i kazne”. Straatmann kaže da je za njega u djetinjstvu sve to bilo normalno – on se igrao na protestantskoj strani dvorišta. Njegov školski prijatelj Frank Wernecke priča: „Stvarno nije bilo nikakvog kontakta s katoličkom djecom."

Uobičajena praksa

Razdvajanje učenika na temelju konfesije nije posvuda bilo tako drastično kao u Ringenbergu. U poslijeratnim je desetljećima segregacija evangeličke i katoličke djece u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji bila ipak uobičajena, kaže Schmied. Konfesionalne škole su u 50-im godinama bile propisane Ustavom savezne zemlje Sjeverna Rajna-Vestfalija. To su uspjele „progurati” stranke CDU i katolička Centristička partija.

„Nakon Drugog svjetskog rata i stravične diktature nacionalsocijalista i njihovog civilizacijskog posrnuća, crkve su generalno gledajući bile u vrlo jakoj poziciji”, objašnjava Schmied. U potrazi za intelektualnim i kulturnim novim početkom, politika je u kršćanskom odgoju vidjela zaštitu protiv mogućeg povratka u barbarstvo nacionalsocijalista, dodaje on.

„Zahvaljujući toj kuroznosti zvanoj konfesionalne škole, četiri godine se provelo u svojevrsnom mjehuru. U katoličkom i protestantskom mjehuru", prisjeća se Wernecke. Nakon četiri godine osnovne škole, pokazalo se da ta podjela već tada nije bila u skladu s duhom vremena.

Djevojčice i dječaci, koji su napuštali osnovnu školu (nakon završenog četvrtog razreda, nap. red.) te odlazili u srednje škole („realke") ili u gimnazije, odjednom su se našli na „pomiješanoj" nastavi, za sve konfesije zajedno. „I tu konfesija više nije igrala nikakvu ulogu", sjeća se Straatmann. I van Haren je odjednom u školsko autobusu sjedila zajedno s jednom protestantskom kolegicom.

Zid „pao" koncem 60-ih

1966. u Düsseldorfu je vlast preuzela socijalno-liberalna koalicija. Dvije godine kasnije su u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji konfesionalne škole ukinute. Zid je „pao" i u Ringenbergu, i to koncem 60-ih godina. I postao dio povijesti ove savezne zemlje.

C. Rometsch (EPD)

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu