Najnoviji zračni napadi u Siriji su, prema navodima UN-a, u bijeg natjerali više od 235.000 ljudi. U improviziranim izbjegličkim kampovima ljudi pate zbog hladnoće. Jedan mladi Sirijac izmislio je peć na neobični ogrjev.
Oglas
Hussein Berro sjedi sa svojom suprugom i troje male djece na podu u svom šatoru. Pod je prekriven s nekoliko komada jednostavne tkanine. U šatoru izbjegličkog kampa u Khirbet al-Jozu na sjeverozapadu sirijske pokrajine Idlib je hladno. "Najveći problem zimi nam je blato. Šator prokišnjava, voda ulazi u njega, nema wc-a. Mi ovdje spavamo i svugdje ulazi vlaga. A i ulice su u stvarno lošem stanju", žali se Hussein. "Ulice" pred njegovim šatorom su zapravo blatnjavo polje. Duboki tragovi guma su ispunjeni vodom. Jedan pored drugog su usko poredani provizorni smještaji napravljeni od bijelog platna. "Da mi se samo vratiti kući, napustiti ovo mjesto sa svojom obitelji. Ali to bi bilo preopasno. Nismo sigurni. Ovaj šator je siguran. A naša sigurnost je u Božjim rukama."
Svi su odjednom htjeli imati Sadeeqovu peć
Za Husseina Berra i njegovu obiteljovaj šator je jedina opcija. Ali posebno im je teško sada, po zimi, kada se ovdje noću temperature spuste na nula stupnjeva. Jedini način kako da se malo ogriju je otići u brda i skupiti drva kako bi se djeca malo ogrijala na vatri.
U vremenima kada drva u ovom kraju ima malo Sadeeq Alwan je smislio kako na jedan poseban način doći do topline. On je u Al-Dani konstruirao peći u kojoj se ne spaljuju drva nego - ljuske pistacija. "Došli smo ovamo i otvorili trgovine u kojima ćemo prodavati ove peći. Ljudi su počeli dolaziti i razgledavati peći. Kada je prvi kupio jednu, doveo je svog rođaka, svog brata i svoje prijatelje i onda su svi oni htjeli imati jednu ovakvu peć. I tako su ovdje u okolici ove peći postale popularne", priča.
Grijanje proizvodom koji se inače baca
Lemilom, bušilicom i brusilicom Sadeeq Alwan pravi te peći koje visinom sežu otprilike do pasa. Na vrhu se nalazi jedan lijevak u koji se pune ljuske pistacija. Jedan od njegovih mušterija je Abu Walid koji je uz peć kupio i ljuske pistacija: "Kod kuće sam sve montirao i hvala Bogu peć je dobra, ne dimi i pruža dobru toplotu. A ujedno štedim i puno drugih goriva za grijanje."
Grijanje pomoću jednog proizvoda koji se inače baca, umjesto skupim plinom ili uljem. To je dosjetljiva ideja jednog mladog Sirijca kako bi se prebrodilo hladnu zimu u zemlji. No ta peć ujedno ima i svoju cijenu: 150 američkih dolara. Za izbjeglicu poput Husseina Berra je to puno novca. On će i dalje morati cijepati drva kako bi se mogao zgrijati.
Sirijski civili najveće žrtve turske ofenzive
Izbjeglice i prognanici sa sjeveroistoka Sirije pokušavaju preživjeti u napuštenim školama i kućama. Ljudi satima stoje u redu za komad kruha. Liječnici su preopterećeni. Strani volonteri napustili su to područje.
Foto: DW/K. Zurutuza
Bježi kako tko može!
Preko 200.000 ljudi je, prema izvorima UN-a, interno raseljeno od kada je Turska 9. listopada pokrenula ofenzivu na sjeveroistoku Sirije. Pogranični gradić Ras al-Ain platio je najveću cijenu, u njega je ušla turska vojska, a bombardiran je i iz zraka. Taj gradić će ostati pod kontrolom Turske što su Erdogan i Putin dogovorili u Sočiju.
Foto: DW/K. Zurutuza
"Sve smo izgubili"
Većina izbjeglih su Kurdi. Civili, koji su ostali u gradu, uglavnom su Arapi. Oni telefonom kontaktiraju s bivšim susjedima. "Jučer su mi rekli da su islamisti opljačkali našu kuću. Sve smo izgubili", kroz suze govori čovjek sa slike.
Foto: DW/K. Zurutuza
Borba za svaku mrvicu kruha
Sirijske vladine snage stacionirane su svega nekoliko kilometara od Tel Tamra. Sve strane nevladine organizacije zato su pobjegle tijekom proteklih nekoliko dana. Interno raseljene osobe iz Ras al-Aina i okolnih sela trebaju pomoć nevladinih organizacija koje se bore da izađe na kraj s humanitarnom krizom.
Foto: DW/K. Zurutuza
Nema dovoljno hrane
Pored Tel Tamra i u drugim selima se nalazi na stotine raseljenih osoba, ovisnih o lokalnim humanitarnim organizacijama. "Oni su se nastanili u praznim selima od kojih su mnoga jako blizu lokacija koje kontroliraju jedinice koje podržava turska vojska ili predstavljaju ćelije spavača 'Islamske države'", kaže za DW koordinator lokalne nevladine organizacije Hasan Bašir.
Foto: DW/K. Zurutuza
Kako prehraniti četiri žene i djecu?
Ovaj Arap iz Ras al-Aina ima četiri žene i bori se da dobije više pomoći kako bi mogao prehraniti svoju djecu. Suradnici lokalne nevladine organizacije su mu rekli da može dobiti samo jedan paket za cijelu obitelj. "To nije njihova krivica, pa oni su samo djeca", rekao je za DW, nakon što su mu dali samo jedan paketić hrane.
Foto: DW/K. Zurutuza
Zauvijek napuštene škole?
Škole na sjeveroistoku Sirije su morale prekinuti rad, a neke od njih su postale utočište za interno raseljene osobe iz Ras al-Aina. Oni koji to sebi mogu priuštiti odlaze u mjesta poput Al-Hasakaha, udaljenog 80 kilometara. Većina živi u vrlo teškim uvjetima u pograničnom pojasu, u strahu od novih napada sa sjevera.
Foto: DW/K. Zurutuza
Prijeti kolera i druge bolesti
50 kurdskih obitelji iz Ras al-Aina sada živi u ovoj napuštenoj školi u Tel Tamru u kojoj nema ni vode ni struje. Higijenski uvjeti su sve gori i liječnici bolnice u Tel Tamru se pribojavaju izbijanja kolere i drugih epidemija. "Ako se situacija nastavi pogoršavati, suočit ćemo se s nesagledivom humanitarnom katastrofom", izjavio je jedan tamošnji liječnik za DW.
Foto: DW/K. Zurutuza
Oboljeli od raka bez tretmana
Iako bolnica u Tel Tamru prima ranjene, nema načina da pomogne oboljelima od raka. Dvije interno raseljene osobe su potvrdile DW-u da je ovaj čovjek trebao dobiti kemoterapiju u Damasku prije početka turske ofenzive, ali da trenutna situacija ne dopušta nikakva putovanja.
Foto: DW/K. Zurutuza
Dječje igralište na ruševinama minirane crkve
Selo Tel Nasri na periferiji Tel Tamra napušteno je nakon što je "Islamska država" preuzela kontrolu nad ovim područjem. Većina nekadašnjih stanovnika pobjegla je nakon što su islamisti minirali crkve, postavivši unutra eksploziv prije pada "kalifata". Ne znajući kamo bi otišle neke obitelji iz Ras al-Aina našle su utočište u ruševinama Tel Nasrija.
Foto: DW/K. Zurutuza
Često ne preostaje ništa drugo osim molitve
Ovi dječaci su dospjeli u Tel Nasri. No, teški uvjeti preživljavanja nisu njihova najveća briga. Zajedno s drugim ljudima koji su ovdje našli privremeno utočište bili su meta napada islamističkih terorista nastanjenih u obližnjem selu, potvrdili su očevici. "Pucali su na nas više od sat vremena", rekao je DW-u jedan borac Sirijskih demokratskih snaga.