„To je specifičan osećaj, kada znaš da nisi dobrodošao“ – tom rečenicom počinje film „Zovi me kuchu“ – dokumentarni film o borbi homeseksualnih muškaraca i žena za njihova prava u Ugandi. „Kuchu“ – tako sebe nazivaju homoseksualci u ovoj istočnoafričkoj zemlji. Američka rediteljica Katherine Fairfax-Wright i njezina britanska kolegica Malika Zouhali-Worrall   izabrale su taj naziv za film. Ideja je nastala dok su obje kao novinarke radile u Ugandi.

„Čuli smo za borca za prava transseksualaca Viktora Mukasa. On je tužio šefa ugandske policije za uznemiravanje od strane policije i dobio je proces na sudu“, kaže Zouhali-Worral i dodaje: „To nas je fasciniralo, baš kao i pitanje, kako je to moguće: sa jedne strane Vlada koja proganja homoseksualce a s druge strane pravosuđe koje je očigledno dovoljno neovisno da zaštiti osnovna prava homoseksualaca.“

Protagonist hladnokrvno ubijen

„Ja sam prvi gay u Ugandi koji se otvoreno izjašnjava kao homoseksualac. Po zanimanju sam učitelj“, tako se predstavlja David Kato u filmu „Zovi me kuchu“. Film govori o Katu i drugim aktivistima, homoseksualcima. Oni se zajedno bore protiv planiranog zakona koji zahtijeva smrtnu kaznu za sve zaražene HIV-om i zatvor za svakoga tko ne prijavi policiji svoje poznanike-homoseksualce.

Rediteljica Worrall objašnjava da je Kato postao glavni lik filma: „David je bio vrlo dobar u odaslanju poruka preko medija – prijee svega međunarodnih.Tako je uspio pridobiti i medije u Ugandi. Često se ovdašnji mediji zainteresiraju za neku temu kojom se već bavio netko drugi. Veliki je rizik kada lokalni mediji prvi otvore neku temu“, kaže ona.

Sam protagonist David Kato, međutim, neće vidjeti film. U siječnju 2011. brutalno je ubijen. Homoseksualci u Ugandi su uvjereni kako je Kato ubijen zato što je bio homoseksualac. I to je dio filma: ubojstvo i zaprepašćenje aktivista jer su izgubili svog čovjeka na tako okrutan način.

Redateljicama prijete tužbe i zatvor

Iako je Kato sam postao žrtva, rediteljica Katherine Fairfax-Wright   je bila iznenađena hrabrošću homoseksualaca: „Perspektiva žrtve je bila dominantna u zapadnim medijima. I mi smo imali taj stav tijekom snimanja filma. Ali na licu mjesta pronašli smo nešto drugo: ljude koji su spremni preuzeti sve rizike za bolju budućnost.“ Ona je iznenađena i velikim brojem organizacija za homoseksualce i njihova prava, kao i činjenicom da je većina homoseksualaca vrlo religiozna: „Njima nije stalo do toga da postanu liberalniji i da se odreknu vjere. Oni žele živjeti kao dobri kršćani i da ih crkva prihvati.“

U kolovozu prošle godine parlament Ugande je stavio na led pooštreni nacrt zakona protiv homoseksualaca – zbog sve veće međunarodne kritike. Ipak u proljeće je rasprava o zakonu ponovo otvorena. Vlasti nadalje oštro postupaju prema ovoj manjini. Prošle nedjelje je britanski redatelj David Cecil uhićen jer je izveo komad, priču o jednom homoseksualcu. Nekoliko dana kasnije pušten je uz kauciju, ali mu i dalje prijete dvije godine zatvora zbog navodnog podsticanja homoseksualnosti.

To bi se moglo dogoditi i redateljicama filma „Zovi me kuchu“, ukoliko film bude službeno prikazan u Ugandi. „Ako kuchu osobe zaista žele da film bude prikazan ili da smo mi nazočne  to ćemo i učiniti“, rekle su redateljica  filma.