Turska vlada voli pompozne mostove, velike i visoke zgrade i otvaranje raskošnih trgovačkih centara. Aktualni vodeći projekt u građevinskom sektoru je izgradnja nove zračne luke u Istanbulu za koju se kaže da bi trebala biti najveća na svijetu. Poruka koju vlada na ovaj način želi poslati glasi: Izgradnja je u punom jeku!

15 godina je građevinski sektor slovio kao pokretačka snaga turskog gospodarstva. Ipak sada tamo zvone alarmi. Skoro dva milijuna ljudi je zaposleno u građevinskom sektoru. Ipak, poduzeća su se potpuno zadužila i trenutno su zadužena za više od 60 milijardi eura. K tomu se smanjuje i potražnja za građevinskim uslugama u zemlji i prodaja nekretnina se smanjuje za deset posto mjesečno.

Sada turska vlada smatra da je prisiljena spasiti od kolapsa ogroman građevinski sektor koji je prošle godine činio 4,7 bruto domaćeg proizvoda. U Ankari se očito upravo priprema paket pomoći. Eksperti su, međutim, skeptični kada je riječ o tome da li će planirane mjere imati smisla.

Čini se da je problem u građevinskom sektoru taj da je bum očito vještački napumpan. Za građevinske tvrtke je bilo jednostavno dobiti dugoročne, velike i povoljne kredite kako bi ostvarile rast, kaže financijski kolumnist Uğur Gürses. "Dugo vremena je sektor mogao dobivati kredite s kamatama od 1 posto. To je potaknulo potražnju za nekretninama. Došlo je do buma u izgradnji", kaže Gürses.

Još 2016. godine pojavile su se prve pukotine u toj lijepoj slici. I pokušaj puča dvije godine kasnije, u srpnju 2018. godine, kao i razvoj političke situacije koji je uslijedio, pobrinuli su se k tomu za pogoršanje konjunkture, što je onda dovelo do trenda smanjenja cijena u sektoru nekretnina. Sve više je izraženo i to da u Tursku dolazi sve manje kapitala, što je onda dovelo do ozbiljnog financijskog problema u građevinskom sektoru, kaže Gürses. On kaže da su proteklih godina stalno organizirane građevinske kampanje kako bi se riješio problem. Prema njegovim riječima, najveći podržavatelji ovih kampanja su javne banke, ali i njihovi izvori financija su postupno iscrpljeni.

Prema navodima turske Službe za nadzor banaka iz rujna 2018. godine krediti koji su odobreni građevinskom sektoru iznose 15 posto svih kredita u Turskoj. Nasuprot tome, prema navodima Turskog Instituta za statistiku, prodaja stanova je u rujnu 2018. godine u usporedbi s prethodnim mjesecom pala za 9,2 posto, broj kuća koje su promijenile vlasnika je čak pao za 14 posto.

"Skoro 800.000 neprodanih nekretnina"

Vlada u Ankari sada financijskim paketom želi pomoći građevinskom sektoru. Kako su izvijestili turski mediji planirano je da poludržavna tvrtka za nekretnine "Emlak Konut" kupi stanove i objekte koji se ne mogu prodati. 30 posto prodajnih cijena bi trebalo otići građevinskim poduzećima, a ostatkom bi se trebao otplatiti ostatak njihovih dugova.

Ministarstvo gospodarstva do sada službeno nije ni potvrdilo ni demantiralo ova izvješća. No da li bi se građevinskom sektoru moglo na ovaj način pomoći da se izvuče iz krize?

Nazmi Durbakayım je predsjedatelj istanbulskog udruženja građevinskih poduzetnika. On kaže da je do sada nejasno kako vlada u budućnosti želi postupati s neprodanim nekretninama. Ipak on se nada: "U Turskoj trenutno postoji skoro 800.000 neprodanih nekretnina. Mi polazimo od toga da će vladinim programom koji slijedi ove nekretnine biti prodane u roku od tri do pet mjeseci."

"Prijetnje bankarskom sektoru"

Prije svega čini se da je brzo rješenje problema zaduženosti hitno potrebno. Yalçın Karatepe, profesor ekonomije na Sveučilištu Ankara, kaže da se problem građevinskog sektora, s obzirom na povezanost različitih gospodarskih sektora, može osjetiti i u drugim branšama.

Trenutno građevinske firme svoje dugove od ukupno 60 milijardi eura ne mogu vratiti. "Taj kreditni rizik trenutno predstavlja ozbiljnu prijetnju za bankarski sektor", kaže on. Rješenje kojem teži vlada on ne smatra smislenim: "To bi vodilo k tome da bi se država morala zadužiti."

"Hoće li vlada onda kupiti čak i automobile koje nitko ne želi?", pita Karatepe. Program pomoći bi, kako kaže, samo ublažio simptome, ali ne bi uklonio uzroke. "No ukoliko to bude tako učinjeno, to bi značilo da država preuzima troškove građevinskog sektora i pušta da porezni obveznici plaćaju za sve probleme", kaže Karatepe. Prema njegovim riječima prvi korak ka realističnom rješenju je priznanje da uopće postoji kriza u građevinskom sektoru.