Šengenski sporazum - otvorene granice
15. decembar 2012.14. juni 1985. Belgija, Nemačka, Francuska, Luksemburg i Holandija u luksemburškom gradiću Šengenu, potpisale su sporazum koji je predviđao postepeno ukidanje kontrole kretanja ljudi na zajedničkim graničnim prelazima. Pet godina kasnije, pet država potpisalo je još jedan sporazum kojim su uređeni preduslovi za slobodno kretanje ljudi.
Kašnjenje zbog ponovnog ujedinjenja Nemačke
Do konačnog stupanja Šengenskog sporazuma na snagu 26. marta 1995. potrajalo je još pet godina – razlog kašnjenja bilo je i ponovno ujedinjenje Nemačke. Belgija, Nemačka, Francuska, Luksemburg, Holandija i Portugal tog su dana ukinule graničnu kontrolu. Amsterdamskim sporazumom, koji je na snagu stupio 1999. godine, Šengenski sporazum integrisan je u zakonodavstvo Unije, što je značajno doprinelo ostvarenju slobodnog kretanja robe i ljudi, jednom od najvažnijih načela zajedničkog unutrašnjeg tržišta.
Osim ukidanja graničnih kontrola, u 142 člana sporazuma definisano je usklađivanje viznog režima i politike prema azilantima, zajednička borba protiv trgovine drogom i pojačana kontrola na spoljnim granicama. Stvoren je i Šengenski informacioni sistem (SIS) kojim policijske stanice EU, u roku od nekoliko sekundi mogu razmeniti podatke o traženim osobama.
Širenje Šengenskog prostora
Nakon nekoliko proširenja, Šengenski sporazum trenutno se primenjuje u 25 evropskih zemalja. Uz 22 članice Evropske unije (Belgija, Danska, Nemačka, Estonija, Finska, Francuska, Grčka, Italija, Letonija, Litvanija, Luksemburg, Malta, Holandija, Austrija, Poljska, Portugal, Slovačka, Slovenija, Španija, Švedska, Češka, Mađarska), u sporazumu u potpunosti učestvuju i Island, Norveška i Švajcarska. Za Irsku i Ujedinjeno kraljevstvo važe posebni propisi. Na Kipru će pitanje ukidanja graničnih kontrola ostati nejasno dokle god se ne razreši "kiparsko pitanje". Bugarska i Rumunija svoje granične kontrole obustaviće krajem 2012. godine.
Za građane EU sloboda kretanja unutar Šengenskog prostora danas je gotovo u potpunosti ostvarena. U posebnim slučajevima, recimo u vreme održavanja velikih međunarodnih događaja, granične kontrole mogu se privremeno ponovo uvesti. Tako je to bilo, u vreme održavanja Evropskog i Svetskog prvenstva u fudbalu, zatim uoči samita NATO ili G8. U cilju izrade jedinstvene procedure za Šengenski prostor, sporazum je proširen i na državljane zemalja koje nisu članice Evropske unije, azilante i legalne useljenike.