Šta se krije iza Erdoganovog govora?
11. februar 2008.Oglas
Teško je shvatiti šta turski premijer Redžep Tajip Erdogan zaista hoće. Da li zaista želi da podrži integraciju Turaka u Nemačkoj? Ako želi, zašto onda tako napadno upozorava na opasnost od asimilacije i označava je kao zločin protiv čovečnosti - optužujući indirektno Nemačku? Zašto ne kaže gde je za njega granica između integracije i asimilacije? Zašto zahteva turske škole i univerzitete u Nemačkoj i prednost za turski jezik, ako su ljudi o kojima reč ovde rođeni i u ovoj zemlji provode svoj život - kao i njihovi roditelji i roditelji njihovih roditelja. Ko je to u Nemačkoj tražio da ljudi poreklom iz Turske moraju da se odreknu svojih kulturnih i verskih korena? Opasna igra je Erdoganova konstatacija da je perfektno poznavanje turskog jezika preduslov za integraciju. Pre svega zbog toga što bi se tako, pored džamija, moralo strahovati i od snažnog uticaja raznih verskih pravaca i sekti i po školama i univerzitetima. Skoro 20 000 ljudi aplaudiralo je Erdoganu u Kelnu; Turska je na njega ponosna. Da li baš cela Turska? Polarizacija između verskog i laicističkog tabora, između sunita i alevita, izmedju desnih nacionalista i poklonika Evrope u ovoj članici NATO-a - ugrožava sada i društveni mir u Nemačkoj, zemlji koju Erdoganova religiozno-konzervativna partija sve više koristi kao bojno polje turske unutrašnje poltike. Erdogan planira da Turcima koji žive van domovine omogući učešće na izborima u Turskoj. To znači da bi milion ljudi koji žive u Nemačkoj imali pravo da biraju poslanike u Ankari, ali i da bi turske partije mogle da vode izbornu kampanju na Nemačkom tlu. Uključujući rizik koji bi to značilo za proces integracije a i za bezbednost u Nemačkoj. Erdoganov šou u Kelnu bio je samo proba, ali veoma uspela - gledano iz njegovog ugla.
Oglas