Afroamerikanci u SAD: Siromašniji, bolesniji, neobrazovaniji
5. jun 2020.![](https://static.dw.com/image/53337740_800.webp)
„Želim da znate da ste važni“, rekao je bivši američki predsednik mladim Afroamerikancima. „Želim da znate da je vaš život važan, da su vaši snovi važni“, rekao je Barak Obama u video-obraćanju demonstrantima u sredu uveče. Oni ne prestaju sa protestima čiji je povod policijsko nasilje koje je kulminiralo smrću Afromerikanca Džordža Flojda.
Mnogi Afroamerikanci u Sjedinjenim Državama ne veruju da su važni i da mogu da ostvare svoje snove. Na masovnim protestima ljudi svih boja u igri je mnogo veći zalog od policijskog nasilja. Radi se o rasizmu i iz socijalne nejednakosti koja iz njega proističe.
-pročitajte još: Beskrajna borba za jednakost
Zar viševekovna diskriminacija nije prevladana? Od usvajanja Zakona o građanskim pravima iz 1964. godine, crni Amerikanci izjednačeni su sa belcima, a „rasna segregacija“ postala je nelegalna. Mnogi programi inicijative „Afirmativna akcija“ trebalo bi da nadoknade nedostatke s kojima se nosi crnačka populacija u SAD, na primer, kroz rezervisana mesta na univerzitetima. Ali do danas je većinska bela populacija u SAD u proseku bogatija, obrazovanija, zdravija.
Četvrtina prihoda manje
Tokom proteklih deset godina je prosečna zarada afroameričkog stanovništva u Sjedinjenim Državama bila od 20 do 25 odsto niža od prihoda koje ostvaruju bijelci. A razlog za to nije što postoje super-bogati belci poput multimilijardera Bila Gejtsa ili Džefa Bezosa.
Samo mali broj Afroamerikanaca iz siromašnih porodica uspeva da prevaziđe tu situaciju: 50 odsto manje Afroamerikanaca, čiji su roditelji po zaradi na donjoj petini lestvice, uspeva da se prebaci u grupu s višim platama u odnosu na decu bijelaca. To je pokazalo istraživanje instituta „Brukings“. Zašto je to tako, iako su ukinute zakonske razlike i nejednakosti?
Strukturalni rasizam
„Postoji čitav niz zakona i pravnih praksi koji negativnije utiču na Afroamerikance nego na ostale grupe stanovništva“, objašnjava Kristijan Lamert, politikolog sa Instituta Džon Ficdžerald Kenedi na Slobodnom univerzitetu u Berlinu. „To podrazumeva sprovođenje zakona, obrazovanje i zdravstvenu zaštitu.“
Taj strukturni rasizam ima dugu tradiciju u SAD, kaže Lamert. Kada je vlada 1935. uvela socijalno osiguranje, izuzela je poljoprivredne radnike, poslugu i povremeno zaposlene. Sve su to bila zanimanja s malim primanjima u kojima je Afroamerikanaca bilo nesrazmerno mnogo.
-pročitajte još: Amerika samu sebe rastavlja
Lamert kao aktuelni primer ističe Zakon o borbi protiv uživanja narkotika. „Prestupi vezani za drogu koju primarno konzumiraju Afroamerikanci kažnjavaju se mnogo strožije nego što je to slučaj s dizajnerskim drogama, koje se pretežno koriste na Volstritu.“ To je važan razlog zbog kojeg kod crnačkog stanovništva postoji tri puta veća verovatnoća da će završiti u zatvoru nego belci – što utiče na obrazovne mogućnosti i napredovanje u karijeri.
Đavolji krug
Situacija je slična i u zdravstvenoj politici: u Sjedinjenim Državama ne postoji opšte zdravstveno osiguranje. Samo oni koji dobro zarađuju ili imaju fer-poslodavca zdravstveno su osigurani. U 2018. godini, prema studiji fondacije „Kajzer femili“, 11,5 odsto Afroamerikanaca nije imalo zdravstveno osiguranje. Kada su u pitanju belci, 7,5 odsto njih nije bilo zdravstveno osigurano. Uz to, američki zdravstveni sistem je među najskupljima na svetu. Do dve trećine ličnih bankrota u Sjedinjenim Državama posledica je troškova za zdravstvo, a crne Amerikance to više pogađa nego bele.
Iako je „rasna segregacija“ zvanično zabranjena, ona i dalje postoji: Afroamerikanci i dalje često žive u zajednicama bez belaca, a belci samo sa belcima. „Zdravstvena zaštita mnogo je lošija u zajednicama sa crnačkim stanovništvom, nego u zajednicama pretežno naseljenim belcima“, objašnjava Lamert. Situacija je slična i u školama: „Suština je da je kvalitet školske nastave u crnačkim četvrtima znatno lošiji nego kod belaca. Shodno tome, šanse crnaca na tržištu rada su manje.“ Razlike u zaradi među etničkim grupama u SAD su istovremeno i uzrok i posledica njihovog lošijeg položaja u društvu.
Kraći životni vek
Ali stanovanje, zdravlje i obrazovanje povezani su i na druge načine, kaže Lamert: „Crnačko stanovništvo često živi u područjima s visokim nivoom zagađenja vazduha, tamo gde mogu da kupe manje zdravu, fast-fud hranu.“ To je glavni razlog što su češće podložni hroničnim bolestima. Odrasli Afroamerikanci pate od dijabetesa gotovo dvostruko češće nego belci. Stečeni oblik tipa 2 – ima ga oko 95 odsto dijabetičara – obično nastaje kao rezultat nepravilne ishrane i javlja se češće u neobrazovnim i siromašnim klasama.
U proseku, lošije zdravstveno stanje odražava se i na kraći životni vek. Prema zvaničnim podacima Nacionalnog centra za zdravstvenu statistiku, zdravstveno stanje belaca je bolje od stanja Afroamerikanaca i prosečni životni vek belaca duži je za četiri godine. U pandemiji Kovida 19, zbog slabijeg zdravlja, lošije zdravstvene zaštite u kvartovima u kojima žive ili zato što jednostavno sebi ne mogu da priušte da ne idu na posao, umrlo je natproporcionalno više Afroamerikanaca nego belaca.