1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Asad preuzima ofanzivu u Siriji

17. januar 2012.

Opozicija je uništena, međunarodna zajednica bez ideja za rešenje, a Asadov režim je i dalje beskompromisan prema demonstrantima. Sirija sve više tone u građanski rat što diktatoru Bašaru al Asadu ide u prilog.

Asadove pristalice u Damasku
Asadove pristalice u DamaskuFoto: picture-alliance/dpa

Razvoj situacije u Siriji, a i van nje, zapao je u ćorsokak. Međunarodnoj zajednici nedostaju sredstva za zaustavljanje nasilja, sama zemlja je podeljena na Asadove pristalice i protivnike: idealno za građanski rat. Režim je u nekim regionima izgubio kontrolu. Ujedinjenim nacijama su zbog ruske i kineske blokade u Savetu bezbednosti vezane ruke. A posmatrači Arapske lige doživeli su fijasko.

Demonstracije protiv režima u blizini grada HomsaFoto: Reuters

Asad, koji se mesecima ne pojavljuje u javnosti, u samo 24 sata pojavio se dva puta i krenuo u ofanzivu. On ne mora da se plaši vojne intervencije. Njegove prognoze da će se čitav Bliski istok uvući u sukobe podelile su i njegove najljuće neprijatelje: Zapad, Izrael i zemlje Bliskog istoka.

A režim, pak, bez obzira na veliki broj dezertera, ne treba da se boji raspada. Ekspert za Siriju Džozef Kečečijan kaže: „Naravno da ima onih koji dezertiraju. I to će se nastaviti i sigurno je da je to problem za armiju. Ali, pitanje je da li je to dovoljno za obaranje režima.“

Bespomoćna međunarodna zajednica

Sirija i međunarodna zajednica su u nekoj vrsti paralize, između ostalog zbog nastavka nasilja. Svetlo na kraju tunela, koje bi nagovestilo neku vrstu izlaza, postaje sve tamnije.

Predsednik Asad drži govor pred svojim simpatizerimaFoto: picture-alliance/dpa

Asad se ne oseća nimalo nelagodno u ulozi onoga koji se suprotstavlja ostatku sveta: „Sve što je međunarodna zajednica protiv nas pokušala je propalo. Sada im ostaje samo intervencija. Tu mislim pre svega na Zapad. No, nažalost tu je sada i miks arapskih snaga. A često je upravo ta arapska komponenta najneprijateljskija“, rekao je sirijski predsednik.

On tu pre svega misli na katarskog emira, koji je zagovarao vojnu intervenciju, ali u tome je ostao usamljen. Za Arapsku ligu, Asad sada gaji samo podsmeh i prezir. U Iraku, Libanu i Alžiru on i dalje ima verne prijatelje. A ne plaši ga ni podeljena sirijska opozicija koja je neodlučna i bez plana. I nije ni čudo da su Asadove pristalice našle vremena da potpišu deset kilometara dugačko pismo u kojem se izražava lojalnost vođi i „zemlji otaca“.

Autori: Ulrich Lajdhold / Svetozar Savić
Odgovorni urednk: Ivan Đerković

Preskoči sledeću sekciju Više o ovoj temi