Sve crkve i manastiri koji su bili imovina države Crne Gorepre gubitka njene nezavisnosti i pripajanja Srbiji 1918. godine, a koji kasnije nisu na zakonit način prešli u svojinu neke verske zajednice, postaće državna imovina, predviđeno je predlogom novog Zakona o slobodi veroispovesti, koji je nedavno usvojila crnogorska Vlada. Zakon se radio 4 godine, javne rasprave su bile praćene i incidentima a od početka se ovoj odredbi   snažno suprotstavila i najveća crkva u Crnoj Gori – Mitropolija crnogorsko – primorska (MCP).

Crkveno pitanje u Crnoj Gori već godinama je i politička tema, naročito od odvajanja od Srbije 2006. godine,  s obzirom da je Mitropolija deo Srpske pravoslavne crkve (SPC). Vlast na to ne gleda blagonaklono, deo njenih pristalica MCP naziva i „okupatorskom crkvom" ali njihova Crnogorska pravoslavna crkva (CPC) i dalje ima mnogo manje vernika. Uz to, ona je nekanonska odnosno nije priznata od Carigradske patrijaršije.

Svako malo, vlast i Mitropolija su u klinču. Nedavno je Vlada krenula da ruši nelegalno sagrađenu krstionicu Mitropolije kod Tivta ali su se kod nje okupili vernici i odbranili je. Pristalicama CPC posebno bode oči to što vlast ni nakon 14 godina nije sklonila metalnu crkvu sa planine Rumije kod Bara, koja je takođe nelegalno postavljena 2005. i to helikopterom Vojske tadašnje Srbije i Crne Gore. Predsednik Crne Gore Milo Đukanović, najavio je prošle godine rešavanje crkvenog pitanja u Crnoj Gori. Predlog novog zakona je prvi korak na tom planu ali i, već sada je jasno, tačka novog sukoba države i najbrojnije crkve.

Zakon protiv najveće crkve

„Predloženi zakon je, u stvari, zakon protiv Mitropolije crnogorsko - primorske. Postoji čitav niz članova u kojima samo što nije nacrtana Mitropolija i kojima se ona stigmatizuje. Ovo je u stvari zakon o oduzimanju svetinja Mitropolije ali i ostalih vjerskih zajednica", tvrdi koordinator Pravnog saveta Mitropolije crnogorsko-primorske Velibor  Džomić.

S druge strane, u Vladi kažu da apsolutno nema govora o bilo kakvom obliku konfiskacije i nacionalizacije verskih objekata već se samo radi o uvođenju pravnog reda i utvrđivanju šta jeste a šta nije državna svojina.

„Predlogom zakona ne oduzima se imovina nijednoj verskoj zajednici, već naprotiv, štiti se pravo svim verskim zajednicama koje dokažu da imaju pravo svojine na vjerskim objektima i zemljištu", poručuje Žana Filipović iz Ministarstva za ljudska i manjinska prava, koje je pisalo zakon.

Filipović dodaje i da ovim zakonom Vlada ispunjava svoju ustavnu i  istorijsku obavezu da pitanje slobode veroispovesti u Crnoj Gori uredi modernim zakonom, po najvišim međunarodnim standardima. „Država će štititi imovinu i kulturno blago koje pripada svim građanima i obezbediti da zakoni Crne Gore jednako važe za sve, na čitavoj teritoriji naše države", najavljuje Filipović.

Bitka oko crkvene imovine

Zakonom je predviđeno da ako neka verska zajednica ima dokaze da je na osnovu nekad ili danas važećih propisa postala vlasnik neke imovine, država će to priznati i poštovati. Ipak, ako nema takvih dokaza, već je reč o imovini koju je stvarala država Crna Gora i koja predstavlja kulturnu baštinu svih njenih građana, ta imovina biće upisana kao kulturno blago, odnosno državna svojina Crne Gore.

Džomić tvrdi da u doba stvaranja moderne crnogorske države, od 1852. do 1918. godina, crkvena imovina nikad nije bila državna a nije ni kasnije. Podseća i da je Mitropolija nedavno na sudu dokazala da je crkva Svetog Dimitrija na Kruševcu u Podgorici u vlasništvu crkve iako je država pokušavala da je prisvoji.

Filipović, pak, kaže da ako bilo koja vjerska zajednica ne bude imala  dokaze o pravu svojine nad crkvama i manastirima, ta imovina će se upisivati na državu.

Kako su verski objekti upisani u katastar?

U Crnoj Gori postoji između 650 I 700 pravoslavnih verskih objekata. Skoro svima raspolaže Mitropolija crnogorsko – primorska gde negiraju česte tvrdnje krugova oko CPC da su ovi objekti upisani na Srpsku pravoslavnu crkvu sa sjedištem u Beogradu.

„To su ordinarne laži jer tako nešto nije ni pravno moguće. Oni su upisani na Mitropoliju i njene eparhije a u knjigama stoji i naš matični broj", kaže Džomić.

Proteklih godina CPC je podnosila i krivične prijave protiv službenika crnogorske Uprave za nekretnine zbog navodnog nezakonitog upisa crkava i manastira na Mitropoliju tokom ratnih devedesetih i poslije referenduma 2006. Džomić kaže da su sve prijave, njih oko 50, odbačene jer su  nadležni utvrdili da je sve čisto. Osvrnuo se i na tvrdnje CPC da su neke crkve i manastiri upisani na fizička lica.

„Postoji u nekim listovima nepokretnosti da je upisan mitropolit crnogorsko-primorski i oni tu vide Amfilohija Radovića. Nije to Amfilohije Radović nego mitropolit crnogorsko-primorski kao institucija", dodaje Džomić.

Mitropolija najavljuje otpor

Džomić ponavlja da je ovaj zakon neprimenljiv jer mu nije jasno kako će se dokazivati vlasništvo nad nečim što je već dokazano pred institucijama.

 „To je suprotno Ustavu Crne Gore i zdravom razumu i mi ćemo se braniti na svaki način. To znači i pravno ali pružićemo i građanski otpor. Žalićemo se ako nam oduzmu bilo koju crkvu i priložićemo i dokaze, odnosno pravosnažna rešenja iz katastra. Pitajte bilo koga iz katastra da li danas mogu da se menjaju ta rešenja. Ne postoji pravni način da se to uradi. Ovo produbljuje podele među građanima, stvara zlu krv i može da izazove ozbiljne društvene posledice", upozorio je Džomić.

Filipović, s druge strane, objašnjava da procedura utvrđivanja prava svojine na verskim objektima podrazumijeva podnošenje pravno valjane dokumentacije na osnovu koje će o upisu odlučivati Uprava za nekretnine ili sud.

„Zbog kompleksnosti ovog pitanja, mislimo da priču ne bi trebalo zasnivati na pretpostavkama već pustiti da pred nadležnim organima subjekti dostave dokumentaciju i sprovedu postupak", kaže Filipović. Ona kaže da će interese države u ovim slučajevima štititi Zaštitnik imovinsko pravnih interesa Crne Gore. Ponavlja da ovaj zakon ravnopravno tretira sve verske zajednice kao i da im država stalno pomaže u jačanju verskog života dodeljujući im ukupno 200 hiljada evra godišnje iz budžeta ali i pomažući u gradnji crkava i manastira.

Ipak, zbog svega će Mitropolija 15. juna, u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, organizovati i Trojičindanski narodni sabor.

„Poslaćemo poruku Vladi da se ne mogu na ovaj način rešavati prava crkve koja su vekovna, neporeciva i nezastariva. Mitropolit Amfilohije pročitaće proglas Vladi i javnosti da nema potrebe da se radikalizuju stvari u Crnoj Gori i da nam treba zakon koji će biti jednak za sve, a ne zakon koji će biti batina za sveštenike i vernike najbrojnije crkve u Crnoj Gori", zaključio je Džomić.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android