Deca bez detinjstva
8. avgust 2019.
„Rad nikoga ne sprečava da napreduje u životu“, rekao je nedavno brazilski predsednik Žair Bolsonaro. On sam je, kako je objasnio tokom jednog uživo prenosa preko Fejsbuka, s devet-deset godina uveliko pomagao na farmi svojih roditelja. I to mu, zaključuje, nije nimalo škodilo.
Dečiji rad? Zašto da ne? To mišljenje sa svojim predsednikom dele i mnogi drugi brazilski političari. Desno-konzervativna poslanica Bia Kisis je nedavno na Tviteru podelila svoja iskustva s radom u detinjstvu. „Ja sam kod kuće pravila kolače i prodavala ih u školi. To nisam morala da radim, ali sam bila ponosna što sam od zarađenog novca platila časove tenisa. I osećala sam se kreativno i produktivno“, poručila je najozbiljnije brazilska poslanica.
„To što je radila ne iz nužde, već zato da plati časove tenisa pokazuje koliko se rad Bie Kisis razlikuje od stvarnosti mnoge dece danas u Brazilu“, kaže advokat Ariel Kastro Alves, član mnogih nacionalnih i međunarodnih odbora za zaštitu ljudskih i dečijih prava. „Mnogi političari veličaju i rado govore o tome kako su zajedno sa svojim roditeljima odlazili na pijacu ili pomagali u porodičnom preduzeću. Ali to ih nije sprečavalo da odlaze u školu ili da provode vreme u igri s vršnjacima“, kaže advokat.
Daleko od romantike
On govori o slučaju jedne devojčice koju su majka i očuh naterali da obavlja kućne poslove i da pazi na svoju mlađu sestru. Za uzvrat je tu i tamo dobila obrok i smela je da spava u krevetu. U školu nije smela da ide da niko ne bi primetio tragove zlostavljanja.
„Kada je ipak otkriveno šta se događa, zbog čega su staratelji poslati u zatvor, devojčica je imala samo devet godina“, kaže Kastro Alves. To je samo jedan od primera, kaže, koji pokazuju koliko malo romantična sećanja političara na sopstveno detinjstvo imaju veze sa stvarnošću.
Prema studiji brazilskog instituta za statistiku (IBGE), 2015. je širom Brazila radilo 2,7 miliona dece. Ta brojka obuhvata decu od pete do sedamnaeste godine koje rade za neku vrstu nadnice. Ali ako se ubroje i deca koja moraju da rade i u domaćinstvu, tada procenat dece koja rade skače na više od 50 odsto.
U berbu šećerne trske zajedno s roditeljima
Novije studije uvele su dodatne kategorije dečijeg rada, ali dolaze do sličnih rezultata: nekoliko miliona dece u Brazilu prisiljeno je na rad. Pritom Povelja Ujedinjenih nacija o pravima deteta, kao i brazilski ustav zabranjuju dečiji rad. Prema brazilskim zakonima, deci je rad dozvoljen tek od napunjene 16 godine. Dok ne napune 18, deca ne smeju da obavljaju opasne poslove ili poslove noću.
Uprkos tome, mnoga deca rade u teškim uslovima, kao npr. pri berbi šećerne trske, u šumarstvu ili u proizvodnji drvnog uglja. „Tu postoji veoma velika opasnost od povreda na radu, često sa smrtnim posledicama“, kaže advokat Kastro Alves.
Začarani krug siromaštva
Prema statističkim podacima, 59 odsto od 2,7 miliona dece koja su bila prisiljena da rade bili su dečaci. Pri češćoj pojavi prisilnog radu u domaćinstvu, s 94 odsto daleko su najugroženije devojčice.
Mnoge forme zapošljavanja dozvoljene su već od napunjene 14. godine, poput zaposlenja u sklopu stručnog obrazovanja. „Najveći su problem zaposlenja koja se ionako odvijaju u tajnosti, kod kuće, u trgovini drogom ili u okviru prisilne prostitucije“, kaže Felipe Tau iz mreže „Indiaka: Dosta s dečijim radom“.
Tao ukazuje i na povezanosti socijalne situacije neke porodice i učestalosti dečijeg rada. „Što je nivo obrazovanja i prihod neke porodice niži, to je češći rad kod dece. Tako se formira začarani krug. I iako kratkoročno doprinose poboljšanju finansijske situacije porodice, rad na decu ostavlja trajne emocionalne i fizičke posledice i negativno utiče na razvoj dece“, kaže Tao.
Za mnogu decu su šanse za izlazak iz tog začaranog kruga minimalne. „Mnoge devojčice koje započnu s prodajom kolača na ulici završe kao prostitutke. Dečake obično kasnije regrutuju trgovci drogom“, kaže advokat Kastro Alves.
No to očigledno ne stiže do najviših instanci u Brazilu. Ili to jednostavno ne žele da prihvate“, kaže Alves aludirajući na predsednika Bolsonara i njegove nostalgična sećanja na rad u detinjstvu. „Onaj ko zabranjuje dečiji rad taj se bori i protiv njihovog iskorišćavanja“, zaključuje advokat.