Dok drugi spavaju, ja radim
21. septembar 2008.Pia Mors, studentkinja geografije dopunjuje tradicionalno tanki studentski novčanik honorarnim radom u jednom kafiću u Bonu.
„Moji roditelji, kod kojih još uvek živim, plaćaju troškove mog studiranja. Zarađeni novac trošim na lične potrebe".
Studenti prisiljeni da rade
Pia pripada grupi od 28 odsto nemačkih studenata koji sebi mogu da dopuste da ne rade za vreme studija. Dve trećine studenata mora da radi kako bi pokrili studentske troškove. Akademskom podmlatku u Nemačkoj je za preživljavanje mesečno potrebno 770 evra, dok zakonom određeni egzistencijlani minimum iznosi 640 evra. Upravo toliko ima i Maria Švab.
„To je dovoljno da bi se nekako izgurao mesec„
Maria Švab završava studije geografije i nema vremena za dodatni posao. Leti ide na praksu koja se po pravilu ne plaća.
Moguće raditi i studirati
Polovina ispitanika smatra da je moguće uklopiti posao i studiranje. Balin Tata studira ekonomiju na Univerzitetu u Bonu i radi u jednoj banci.
„To jeste dosta teško. Od kako studiram u Bonu nisam imao slobodan vikend. Dok drugi spavaju moram, nažalost, da radim".
Ipak, osim što predstavlja opterećenje, dodatni posao pruža i mogućnost sticanja novih iskustava.
„Komunikacija sa ljudima je veoma važna. Kad počnete da radite, ako niste naviknuti na radnu okolinu, mogu se dogoditi velike greške".
Upravo objavljena studija ne daje odgovor na pitanje da li dodatni posao za vreme studija donosi prednost u profesionalnom smislu. Više od polovine upitanih studenata smatraju da dodatni posao može da bude odskočna daska za profesionalnu budućnost.