Dokumentarac o Stonsima otvorio Berlinale
8. februar 2008.Skloniti kamere s puta
Tu su brzi, raznovrsni i brojni kadrovi iz najrazličitijih mogućih perspektiva. Čak je i atmosfera sa snimanja tu. Mik i Martin razgovaraju gde je najbolje pozicionirati kamere. Jer ni bend a ni publika ne uživaju u tome da im se kamere stalno nalaze na putu. Ali, iskusni Skorseze pronalazi rešenje i vrlo pažljivo koristi pokretne kamere samo u najvažnijim trenucima. Za njega su Stonsi, kao uostalom i za većinu žitelja ove Planete, najveće žive rok legende:
"Za mene je muzika Stonsa oduvek bila važan deo života, ne baš u 60-tim, tad ih još nisam ni čuo ni video, ali u 70-tim definitivno. Kompletan zvuk: njihova muzika, gitare, vokali, sve je to veoma inspirativno delovalo na mene. Za njihovu muziku bih zaista mogao reći da je uvek bila duhovna hrana u mom životu. To se odrazilo i na moje filmove, već u prvom naslovu "Mean Streets" (Min strits) ali i u ostalim. Ta muzika ne poznaje vremenske barijere."
Mnogo više od običnog filma o koncertu
Medjutim, "Šajn a lajt" nije klasični film o koncertu. On ima daleko više šarma i živosti, zahvaljujući brojnim kratkim sekvencama u kojima ima i humora. Nije reč ni o kakvim glamuroznim i spektakulranim nastupima, koji to sami po sebi već i jesu, već o atmosferi sa koncerta u jednom omanjem brodvejskom teatru. Frontmen benda pojašanjava:
"Još na samom početku ovog projekta pozvao sam Martija da dodje na naš veliki koncert u Riju. Rekao sam mu: dodji i napravi nešto u najnovijoj filmskoj 3D tehnologiji. On mi je na to odgovorio: Radije ne bih. Daj da napravimo neku intimniju atmosferu. I tako je nastala ideja o koncertu za 2.800 ljudi."
I upalilo je. Film je ispao onako kako su svi želeli a prvukao je očigledno i daleko veću pažnju nego što su se sami akteri nadali.