Egipat: Godina propuštenih šansi?
11. februar 2012.Prve velike demostracije na trgu Tahrir u Kairu počele su 25. januara 2011. Ljudi koji su se tamo okupili zahtevali su više demokratije, socijalnu pravdu i pravo na slobodno izražavanje. Demonstracije su iz dana u dan postajale sve masovnije i predsednik Mubarak je posle tri sedmice bio primoran da podnese ostavku.
U međuvremenu su održani prvi slobodni izbori. Raznim islamskim i islamističkim grupacijama pošlo je za rukom da osvoje čak 70 odsto glasova. Partija „Sloboda i pravda“ Muslimanskog bratstva, koja sebe opisuje kao umereno islamsku osvojila je 47 odsto glasova i na taj način dobila glavnu ulogu u formiranju nove vlade. Od izbora koalicionih partnera sada zavisi u kojoj će meri Egipat ubuduće biti religiozan. Radikalno-islamska „Stranka svetlosti“ osvojila je preko 24 odsto glasova, a na trećem mestu se našla liberalna stranka „Al-Vafd“, za koju je glasalo osam odsto Egipćana. „Izborni rezultat koji izaziva trežnjenje“, smatra Rolf Micenih, portparol za spoljno-politička pitanja Nemačke socijal-demokratske partije (SPD) i dodaje: „Možda nas je malo ponela euforija.“
Ne treba se uplašiti
Micenih ukazuje na velike razlike u mišljenju među političkim strankama u Egiptu i kaže da ne bi smelo da se zaboravi da Muslimansko bratstvo okuplja mnoge mlade aktiviste. Socijaldemokrata podseća da proces demokratizacije ni u Evropi nije mogao da prođe bez problema: „Mislim da mnogi Egipćani prihvataju činjenicu da je islam važan kulturološki i istorijski most njihovog društva, ali isto tako i da dugoročno gledano dominacija religije i sigurnosti nije prihvatljiva.“
Politolog Hamadi El-Aouni sa Univeriteta u Berlinu veoma je skeptičan prema islamskim grupacijama. El-Aouni objašnjava da mnogim mladim ljudima nedostaje životna perspektiva i po tom pitanju oni osećaju podršku islamskih stranaka. Sa „arapskim prolećem“ ti su mladi povezali nadu u bolje sutra.
Posmatrati i učiti
Rolf Micenih (SPD) smatra da bi Zapad trebalo pomno da posmatra trenutni proces u Egiptu, ali i da prihvati da su ograničene mogućnosti da se na taj proces utiče: „Trabalo bi pažljivo da se posmatra, da se uči i da se uočavaju razlike koje postoje među strankama. Ne bi samo vlade i parlamente trebalo imati u fokusu, već celokupno društvo“, naglašava Micenih. Postoje zemlje kao što su Turska ili Indonezija koje su pronašle sporazum između islama i demokratije.
Bitan deo demokratskog procesa u Egiptu čini vojska. Od pada Hosnija Mubaraka 11. februara 2011. vlast u zemlji je preuzeo Vrhovni vojni savet, na čijem čelu je general Mohamed Husein Tantavi. Tako će ostati sve dok ne bude formirana nova vlada, dok se ne usvoji novi ustav i ne izabere novi predsednik.
Autori: Sabine Hartert-Mojdehi / Boris Rabrenović
Odg. urednica: Ivana Ivanović