1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Fušeraj italijanskih građevinaca

10. april 2009.

Zemljotres u Italiji je bez sumnje tragedija. Međutim, zemljotresi u toj zemlji nisu retkost. Uvek, kada Italiju pogodi zemljotres, pokaže se da je gradnja dosta problematična, odnosno da se ne poštuju propisi.

Procenjuje se da je 28.000 ljudi ostalo bez krova nad glavom
Procenjuje se da je 28.000 ljudi ostalo bez krova nad glavomFoto: AP

„Nalazimo se u četvrti na istoku Napulja. Nekada je ovde bila velika fabrika u kojoj je nekoliko hiljada radnika proizvodilo testenine i paradajz u konzervama. Danas fabrike više nema, ali se sada u ovim prostorijama nalazi 540 porodica. Ti ljudi su praktično deportovani. Posle snažnog zemljotresa postali su beskućnici i nasilno su raseljeni. Pritom su izgubili svoje korene i kulturu“, priča sveštenik Tonino Palmeze koji živi u napuljskoj četvrti San Đovani a Tedućo.

U regionu Kampanji je 1980. godine u zemljotresu stradalo oko 3.000 ljudi. Nekoliko desetina hiljada ljudi ostalo je bez krova nad glavom. Zemljotresi u Italiji su sasvim normalna pojava. Oni su posledica pomeranja kontinentalnih ploča kao i u svim trusnim područjima. Ali Italijani očigledno rado potiskuju realnost. Tek kada se desi katastrofa shvate u kakvoj su opasnosti.

Premijer Berluskoni sa preživelima smeštenim u šatoreFoto: AP

„O zaštiti od zemljotresa se u javnosti ne priča mnogo. Otpor stanovništva je veliki. Reč je, zapravo, o fatalnom sujeverju, verovanju da o nesrećama ne sme da se govori“, žali se istoričarka, Emanuela Đuidobni.

Gde završava novac za obnovu kuća?

Novac koji je namenjen obnovi razrušenih oblasti u Italiji često završava na računima građevinskih firmi koje su deo lanca organizovanog kriminala. Đuidobnijeva kaže da je obnova razrušenih područja u Italiji uvek bila problematična:

„Da stvari ne funkcionišu kako bi trebalo vidi se iz činjenice da obnavljanje uništenih naselja traje predugo. Malo ko zna da je jedini završen projekat te vrste u severnom regionu Friaul.“

Nije u pitanju nedostatak sredstava za obnovu. Logika je sljedeća: „što obnova bude trajala duže, to će iz Rima stizati više novca“. Često taj novac i ne završi kod onih kojima je najpotrebniji - žrtvama, za obnovu njihovih kuća, nego negde u džepovima onih koji ga navodno usmeravaju u obnovu i izgradnju.

Stradalo stanovništvo u Abrucu, koje je ostalo bez krova nad glavom, jedino želi da mu se što pre obnove stambeni objekti i to po propisima za gradnju u trusnim područjima i da novac namenjen obnovi i ovog puta ne završi u tuđim džepovima.

Autor: Kirstin Hausen / Mehmed Smajić

Odgovorni urednik: Ivan Đerković