1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

„Gvozdena Šarmila“ počinje da jede

Kozima Džil, Nju Delhi10. avgust 2016.

Irom Šarmila je 16 godina štrajkovala glađu – želela je time da prisili politčare da promene zakon prema kojem vojnici mogu da rade šta im je volja. Nije uspela. Sada menja strategiju – i sama odlazi među političare.

Irom Sharmila NESO Indien
Foto: picture-alliance/dpa

„Hoćete li prekinuti post?“ Jedan sudija je postavljao ovo pitanje Irom Šarmili (44) svake dve nedelje. To je bio rutinski ritual. Ona je odgovarala da neće, i vraćala se u bolničku sobu koja joj je služila kao stan, ali je na neki način i zatvor. Jer, indijska vlada na štrajk glađu gleda kao na pokušaj samoubistva, koji je do 2015. godine bio kažnjiv – zbog toga se išlo u zatvor. Irom Šarmila već 16 godina prisilno dobija hranu kroz cevčicu uvučenu u nozdrvu. Ta cevčica joj je stalno pričvršćena za nos i postala je simbol njenog otpora.

Njen protest je počeo 5. novembra 2000, nakon što su paravojne jedinice u njenom rodnom gradu Malomu ubile desetoro civila. Kada je u novinama videla slike ubijenih civila, bila je toliko potresena da nije mogla da jede – a kasnije to više nije ni htela. To je bio početak najdužeg dosad poznatog štrajka glađu. Na pitanje odakle joj snaga, ona je jednom odgovorila: „Moja inspiracija je isključivo moja svest ljudskog bića.“

Štrajk nije delotvoran

Spolja deluje slabo, ali je usredsređena na svoj cilj: da se ukine zakon koji indijskoj vojsci dozvoljava nekažnjeno nasilje nad civilima. U saveznoj državi Manipuru, gde je rođena, još od 1958. godine važi Zakon o primeni oružane sile u snagama bezbednosti (AFSPA): „On vojsci dozvoljava da hapsi osumnjičene pobunjenike, ili čak da ih ubija, a da pri tome protiv vojnika ne može biti pokrenut sudski postupak“, objašnjava Aridžit Sen iz indijskog ogranka organizacije Amnesti internešnal (AI).

Foto: picture-alliance/dpa

Severoistok Indije je, pored kašmirskog regiona, najnemirniji region u državi. U obe oblasti su vojne operacije zaštićene posebnim zakonima. Na severoistoku se brojne pobunjeničke grupe bore za autonomiju, no, i pored toga, stanje na problematičnim područjima zvanično važi kao „stabilno“. Organizacije za ljudska prava poput AI zalažu se za ukidanje zakona AFSPA. Političari već dugo diskutuju o tome, ali ništa se ne menja. Tu ni Šarmilin štrajk glađu još nije pomogao – što bi sada trebalo da se promeni.

Udaje se i postaje političarka

Juče je Šarmila prekinula svoj post. Taj potez je obrazložila činjenicom da indijska vlada više ne poklanja nikakvu pažnju njenom zahtevu. Zbog toga ova aktivistkinja menja strategiju: „Sledeće godine ću se kandidovati na izborima u Manipuru kao nezavisna političarka“, saopštila je novinarima. Time je razočarala mnoge druge aktiviste u svojoj zemlji koji je upozoravaju da greši, a neki joj čak i prete, govoreći da je popustila i odustala od svog cilja.

Osim toga, i Šarmilini planovi za budućnost su trn u oku nekim lokalnim grupama, jer „gvozdena dama“ iz Manipura želi da se uda, i to za jednog aktivistu sa kojim je već godinama u vezi. „Želim da živim normalan život“, rekla je, dodavši da ljubav za nju nije ometajući faktor, već izvor snage. Od sledeće godine će ona tako da se protiv samovolje vojske u svojoj postojbini bori – političkim sredstvima.