1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Internetom protiv bacanja hrane

Jakob Resnek / mm12. avgust 2014.

Zbog gomilanja neprodatih proizvoda, upravnik farme iz Severne Kalifornije povezao je preko društvenim mreža lokalne poljoprivrednike i potrošače kako bi se prestalo sa rasipanjem hrane.

Ausgetrockneter Fluss Kalifornien
Foto: National Oceanic and Atmospheric Administration

Ako pogledate priobalni seoski pejzaž zapadnog okruga Sonoma, pored stabla eukaliptusa, dominantan prizor su stoka na pašnjacima i sadnice povrća. Međutim, suša je tu pogodila i velike i male poljoprivrednike. „Blumfild organiks“ ( Bloomfield Organics) je poljoprivredno gazdinstvo koje se prostire na 17 hektara. Tu se pre deset godina počelo sa proizvodnjom organske hrane iako je tržište u to vreme bilo relativno malo. Ono što danas za tu farmu, kao i za mnoge druge, predstavlja problem, jeste dostava proizvoda do tržišta, iako se nalazi samo na sat vožnje od San Franciska. „Neprihvatljivo da sva ta hrana propadne“, kaže zet vlasnika farme, Nik Papadopulos.

Princip koji se ponavlja

Pre šest meseci taj 38-godišnjak je, posle konsultantskih pozicija u nekim od najvećih svetskih korporacija, počeo da radi kako upravnik farme. Bio je iznenađen stepenom neefikasnosti imanja pošto je video gajbe neprodatog voća i povrća koje su služile za otpad ili kao ograda za piliće. „Tada mi je sinulo i po prvi put sam primetio princip koji se ponavlja na našem imanju“, izjavio je Papadopulos.

Ovog proleća, istraživači sa Kalifornijskog univerziteta objavili su da je zbog treće uzastopne sušne godine u poljoprivrednom sektoru moguća šteta od 1,7 milijardi američkih dolara. Farmeri često ne stignu da prodaju svoje proizvode dok su još sveži ili pak oni ne odgovaraju estetskim standardima supermarketa. I tu je Papadopulos došao na ideju da se potrošačima na raspolaganje stavi hrana koja bi inače bila bačena. A odgovor je, kaže on, bio u društvenim mrežama:

Farmeri u Kaliforniji suočavaju se sa rekordnim sušamaFoto: DW/S. Czimmek

„Tako smo odlučili da pokrenemo nekoliko eksperimenata na društvenim mrežama“, priseća se Papapdopulos. „Napisao sam kratku poruku našoj internet zajednici: Hej društvo, imam odličnu hranu na prodaju. Za nas je to gubitak, iz raznih razloga, ali ne mora da bude gubitak i za vas!“ U narednih par sati ljudi su počeli da odgovaraju. Namernice koje bi inače bile bačene, brzo su našle put do potrošača, a i farma je nadoknadila nešto od troškova.

Novi put

Ubrzo je internet postao efikasan način da poljoprivrednici i potrošači smanje količine bačene hrane. Papadopulos kaže da su lične poruke takođe doprinele da se ljudi uključe i pomognu: „Svako poljprivredno gazdinstvo, svaki prodavac, može da postavi poruku na stranicu KropMobster (CropMobster). Takva poruka, ne samo o ponudi, već i o trenutnoj situaciji i hitnosti u datom trenutku, brzo se proširi, što kroz elektronsku poštu, što na druge društvene mreže“, objašnjava Papadopulos.

Prošlog meseca se tako voćar Don Rozenberg našao u sličnom problemu: imao je mnogo gajbi zrelih kajsnija, ali nije imao gde sa njima. On je preko KropMobstera zamolio ljude da uzmu voće pre nego što istrune. U prvi mah je bio skeptičan, ali ubrzo je video rezultate. „Svi koji su došli, izuzev jedne osobe, otišli su sa po gajbom kajsija.“ Na imanju Blumfild Organiks, vlasnik Majkl Kolins takođe hvali društvenu mrežu koja mu je uštedela novac. Kaže da sve više farmera koristi KropMobster i predviđa rast te internet platforme: „Raširiće se i biće sve interesantnije. Nadamo se da će poprimiti svetske razmere.“

Društeven mreže pomažu da hrana ne završi na đubretuFoto: J. Resneck

Globalni problem

Kolins bi moga da bude u pravu jer problem otpada kod poljoprivrednih proizvoda nije izolovan problem jednog regiona. O tome govori i izveštaj UN Organizacije za hranu i poljoprivredu, koji je izašao prošlog septembra. Organizacija SAD za zaštitu prirodne sredine još 2010. godine govorila je o tome da skoro četvrtina ukupne količine metana, gasa koji doprinosi klimatskim promenama, nastaje od neiskorišćene hrane koja trune. To je dovelo nekadašnjeg konsultanta za efikasnost, Nika Papadopulosa, do mesta upravnika imanja, inovatora na društvenim mrežama i aktiviste protiv bacanja hrane:

„Jedna trećina celokupne proizvodnje hrane na svetu ne stigne do potrošača. Kada to postavimo u kontekst rastuće populacije na planeti i milijarde onih koji nemaju obezbeđeno snabdevanje hranom, takva vrsta nepovezanosti ponude i potražnje, predstavlja i veliki problem, ali i mogućnost.“ Na KropMobsteru, koji ima oko 1000 članova, do sada je bilo preko 400 ponuda. Ova stranica za sada je još ograničena na područje San Franciska i radi, u najvećoj meri, zahvaljujući donacijama. Oni koji rade na njoj razmišljaju kako da prošire stranicu na čitav svet. Do sada, preko KropMobstera isporučeno je oko pola miliona kilograma hrane, što je malim proizvođačima donelo dobit od skoro milion dolara. Radi se dakle o dobroj vesti, kako za poljoprivrednike tako i za potrošače koji kvalitetnu hranu mogu da dobiju po nižim cenama.