1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW
Ljudska prava

Iran između straha i nade

26. oktobar 2022.

Četrdeset dana nakon smrti Mahse Amini, protesti u Iranu se nastavljaju. Sve je veća solidarnost među ljudima koji su protiv režima, ali je i sve brutalnija sila koju policija upotrebljava protiv neistomišljenika.

Sve više žena izlazi u javnost bez marame
Sve više žena izlazi u javnost bez marameFoto: UGC

„Besni smo. Mislim da se ovaj bes neće uskoro smiriti“, kaže 29-godišnja Azadeh* iz Teherana. To da je 22-godišnju Amini uhapsila verska policija zato što navodno nije nosila hidžab na „odgovarajući“ način i da je ubrzo potom bez znakova života prebačena u bolnicu, mogla bi da bude sudbina bilo koje žene u Iranu, kaže Azadeh.

„Znamo koliko se policija za moral brutalno ponaša prema nama. I uprkos tome, ne nosim maramu na glavi. To sam radila i ranije, kao i mnoge druge mlade žene u Teheranu. Ali, sada je drugačije. Sada i mnoge starije žene napolju ne nose maramu. To više nije lična odluka, to je znak solidarnosti.“

-pročitajte još: Besni su na režim, a ne na religiju

Više hapšenja žena bez hidžaba

Azadeh kaže da u međuvremenu sve više žena u gradu ne nosi maramu, daleko više nego što se može videti na fotografijama i video-snimcima na internetu. Od početka masovnih protesta u Iranu, brzina interneta toliko je smanjena da nekim danima VPN više i ne funkcioniše. Mnogi u Iranu koriste „virtuelnu privatnu mrežu“ (VPN) da zaobiđu cenzuru i povežu se na globalni internet preko tzv. virtuelnog tunela.

Mnoge žene koje objavljuju svoje fotografije na internetu bez marame više ne kriju svoja lica – iako dobro znaju da mogu da budu uhapšene u bilo kom trenutku. Baš kao i autorka dokumentarnih filmova Mojgan Ilanlu. Policija ju je uhapsile u njenoj kući 17. oktobra. Otišla je u šetnju bez hidžaba u znak solidarnosti s demonstrantkinjama i zatim objavila svoje fotografije na društvenim mrežama.

Bez marame pred autoritetima

Neke žene postaju smelije. Na primer, 22. oktobra je jedna studentkinja Teheranskog univerziteta „Šarif“ prošetala je na bini ispred govornice u auli fakulteta bez marame. Konzervativni rektor univerziteta Rasol Džalili sedeo je u prvom redu. Koliko je poznato, ona i dalje nije kažnjena.

I sam rektor Džalili je pod pritiskom. Početkom oktobra, policija je opkolila njegov univerzitet, studenti i profesori su pretučeni, mnoge od njih i uhapšeni. Studenti optužuju Džalilija da je sam obavestio snage bezbednosti. On negira te optužbe.

-pročitajte još: Krvavi protesti u Iranu: Kasno je za razgovor

Na Univerzitetu „Šarif“, kao i na mnogim drugim univerzitetima, skoro svakodnevno se događaju novi protesti. Policija ne interveniše odmah, ali kasnije hapsi demonstrante. Spisak zatvorenih studenata nastavlja da raste svakim danom.

Na univerzitetima su protesti skoro svakodnevni, kao ovde u Širazu 6. oktobra 2022.Foto: SalamPix/abaca/picture alliance

Himna solidarnosti

„Demonstrante prebijaju na ulici“, kaže za DW jedna mlada majka. „Naoružane snage bezbednosti u civilu su svuda. Pucaju na ljude nasumice. Bojim se da se pridružim demonstrantima. Ali, mi i dalje otvaramo prozor svake večeri i puštamo glasno pesmu ’Baraie’.“

„Baraie“ znači „Zato“. Pesmu je snimio mladi kompozitor i pevač Šervin Hadžipur. Tekst se sastoji od tvitova u kojima demonstranti objašnjavaju šta ih pokreće da izađu na ulice. Na primer, u jednom trenutku se kaže: „Zato da jednom možemo da igramo na ulici; zato – da se ljubimo bez straha!“ Njegova pesma je preko noći postala himna protestnog pokreta, pa i van Irana. Podeljena je više miliona puta.

Zahvalnost za velike demonstracije u Berlinu

U Iranu se mnogi raduju solidarnosti svojih sunarodnika koji žive u egzilu u inostranstvu. Velike demonstracije u Berlinu impresionirale su mnoge. Demonstranti u glavnom gradu Nemačke tražili su kraj režima u Iranu. Mnogi od njih su vikali „smrt diktatoru“ i pritom mislili na verskog vođu Alija Hamneija.

Reza (37) iz iranske severozapadne provincije Azerbajdžan, kaže: „Neverovatno je da je toliko iseljenika koji su rasuti po čitavom svetu i nakon toliko godina angažovano i da se zalažu za ostvarenje sna o slobodi svih nas.“

Prema podacima policije, 80.000 ljudi u Berlinu iskazalo je solidarnost s protestima u IranuFoto: Markus Schreiber/AP Photo/picture alliance

„Moramo da platimo veoma visoku cenu da bi došlo do suštinskih promena u Iranu“, smatra 52-godišnji Alireza iz grada Gazvina. „Ali, bojim se da mnogi stariji ljudi nisu spremni to da urade. Ja i mnogi drugi koji su već doživeli i hapšenje i zatvorske kazne u Iranu, ne izlazimo na ulice.“

Prema podacima organizacija za ljudska prava, do sada je više od 240 ljudi poginulo u protestima u raznim gradovima Irana. Među njima je bilo i 32-oje maloletnika, prenela je američka organizacija „Novinska agencija Aktivisti za ljudska prava“. Navodi se da je uhapšeno više od 12.000 ljudi.

*Sva imena sagovornika su promenjena zbog njihove zaštite.

Pratite nas i na Fejsbuku, preko Tvitera, na Jutjubu, kao i na našem nalogu na Instagramu.