1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Iran, oružje i embargo

1. septembar 2020.

Propao je pokušaj SAD u Savetu bezbednosti UN da produži embargo protiv Irana na uvoz oružja, koji uskoro ističe. Poznavaoci prilika ipak ne misle da bi Irat zbog toga mogao vojno da ojača.

Foto: picture-alliance/AP Photo/M. Akhoondi

Konfrontacija ili kompromis? Zapadni saveznici i dalje ne mogu da se dogovore oko toga koji je pravi način u ophođenju sa Iranom. Dok SAD zagovara oštar kurs, vidljiv recimo po nastojanju da se ponovo uvedu sve sankcije UN protiv Irana, druge države, kao npr. Nemačka i Francuska, nastupaju više diplomatski, iako oko same stvari ne žele da prave dalekosežne ustupke.

Tako je nemački ministar spoljnih poslova Haiko Mas na zajedničkoj konferenciji za novinare u Berlinu s izraelskim ministrom spoljnih poslova Gabrijelom „Gabijem“ Aškenazijem, izjavio da Iran mora da promeni svoje ponašanje na Bliskom istoku i u Persijskom zalivu. I još je dodao da nemačka vlada „nije naivna“ u odnosu prema Teheranu. „Mi znamo da Iran u tom regionu igra opasnu ulogu.“ Zato se vlada u Berlinu zalaže za produžetak embarga na oružje, rekao je Mas.

-pročitajte još: Duga ruka Teherana – i sve greške Amerike

Sredinom avgusta su Sjedinjene Države u Savetu bezbednosti UN podnele predlog rezolucije s ciljem produžavanja embarga UN na oružje. Embargo bi, prema nuklearnom sporazumu iz 2015. koji su podržale UN, trebalo da bude okončan u oktobru ove godine. Ali rezolucija je u Savetu bezbednosti odbijena glasovima Rusije i Kine, a Nemačka je bila uzdržana. Rezolucija ne dovodi UN u položaj da se delotvorno suprotstavi „znatnim rizicima za taj regiona koji dolaze od Irana i da poveća bezbednost i stabilnost Srednjeg istoka“, obrazložio je nemačku uzdržanost zamenik nemačkog ambasadora pri UN Ginter Zauter.

Prošle godine Iran je prestavio svoje raketno naoružanje na ulicama TeheranaFoto: picture-alliance/AP Photo/V. Salemi

Opravdana uznemirenost?

Odluka UN kojom je potvrđen kraj embarga na oružje protiv Irana izazvala je veliku uznemirenost u Persijskom zalivu. „Iran će biti u stanju da kupuje moderno napadačko oružje kako bi povećao sposobnosti Islamskih revolucionarnih gardi na moru da ugrožavaju saobraćaj u Hormuškom moreuzu, u Omanskom i Adenskom zalivu“, piše recimo u novinama „Arab njuz“, koje se finansiraju iz Saudijske Arabije. Iran će biti u stanju da modernizuje arsenal svojih raketa zemlja-zemlja, kako bi ugrožavao regionalne saveznike SAD, navodi se dalje. „On će biti u stanju svoje ne-državne saveznike snabdeva modernim oružjem, a oni će dalje destabilizovati region od Iraka do Jemena“, pišu te novine.

-pročitajte još: Sankcije jačaju tvrdolinijaše u Teheranu

Da li Nemačka svojom uzdržanošću u Savetu bezbednosti UN doprinosi daljoj destabilizaciji Bliskog istoka? Ne, odgovara politikolog Oliver Majer sa Instituta za istraživanje mira i bezbednosnu politiku Univerziteta u Hamburgu. Nakon ukidanja embarga neće se mnogo toga promeniti, smatra Majer. „Transfer oružja Hezbolahu u Libanu ili Hutijevcima u Jemenu ostaje zabranjen odgovarajućim rezolucijama UN. I ako se to kritikuje, Iran je za vreme embarga bio u stanju da održava vojne odnose sa svojim saveznicima u tom regionu.“ Osim toga, zbog ekonomskih sankcija koje su uvele SAD, Iran verovatno nema novca za kupovinu velikih količina modernog oružja, kaže Majer.

Kina kao ekonomski partner

Nakon ukidanja embarga Rusija i Kina bi mogle Iranu da prodaju moderno oružje, kaže Maje, ali ni one nemaju interesa da se Iran naoruža. „Američki kurs konfrontacije u Savetu bezbednosti smanjio je izglede za uključivanje Pekinga i Moskve u regulaciju odnosa nakon što 18. oktobra isteknu ograničenja za isporuke oružja.“

Rusija i Kina zaista sa Iranom neguju partnerske, ali distancirane odnose. Dok je Moskva zajedno sa Teheranom u Siriji na strani Asadovog režima, Kina vidi Iran kao partnera pre svega u svom projektu „Put svile“, kao i isporučioca jeftine nafte. Mogućnost atomskog naoružavanja Irana obe zemlje odbacuju.

Samit Irana, Turske i Rusije u Ankari 2019.Foto: picture-alliance/AP/B. Ozbilici

Srednji put Berlina

Berlin želi da spasi atomski sporazum s Iranom i nade polaže u srednji kurs – nešto između pritisaka i ustupaka, kako se može videti iz izjava nemačkog ministra spoljnih poslova Masa. To ima veze i s iranskom unutrašnjom politikom. Jer, ako se nastavi snažni pritisak SAD na Iran, „onda će verovatno veliki rizici da završe pred vratima Evrope, između ostalog i prošireni iranski atomski i raketni program“, piše politikološkinja Eli Geranmajeh koja radi u trustu mozgova Evropski savet za međunarodne odnose. Istovremeno, tvrd kurs SAD bi verovatno još više oslabio umerene glasove na sledećim predsedničkim izborima u Iranu. Oni će se verovatno održati u maju ili junu 2021. godine.

Politikološkinja Geranmajeh smatra da se takav razvoj već oseća u Iranu i da se to pokazalo proletos na parlamentarnim izborima, kad su trijumfovali zagovornici tvrde struje, osvojivši 211 od 290 poslaničkih mesta.

Oružje sa Zapada

Politikolog Oliver Majer ukazuje da se isporuke oružja u politički veoma napet region ne zasnivaju samo na traženju Teherana. „Susedi Irana su se proteklih godina izuzetno naoružali. Tako je vrednost oružja koje je kupio Iran u periodu od 2009. do 2018. iznosila samo 3,5 odsto iznosa koji je u istom periodu u oružje investirala Saudijska Arabija.“

Naročito su SAD povećale isporuke oružja svojim saveznicima u regionu. „Iran se dakle nalazi u veoma naoružanom regionu, i to naoružanom i uz pomoć zapadnih država. A to znači: Zapad je nedvosmisleno doprineo napetosti u tom regionu“, kaže politikolog Majer.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android