Italijani poludeli za dairama i camponjom
16. decembar 2009.Kada mladi ljudi u južnoj Italiji ostanu da plešu do zore, to ne znači da su noć proveli u diskoteci. Tokom leta, gradski trgovi, recimo u gradu Fiuđiju južno od Rima, odzvanjaju od glasne muzike i živog ritma. To je muzika koju su svirali naši pradedovi, kaže pevač i najbolji italijanski harmonikaš ove godine Đulijano Gabriele:
„Moja baka mi je pričala priče o tome kako je njen otac svirao harmoniku, pa sam i ja tako počeo da je sviram. Čuvamo tradiciju! Ovde uvek ima lokalaca koji će vam reći po nešto o toj izvornoj muzici, a mi prikupljamo sve informacije do kojih dođemo“.
Camponja i daire
Đulijano nastupa sa grupom Hakbus. Najviše iznenađuje to što je njihov prosek godina 22! To svakako nije uobičajeno za bendove koji se bave tom vrstom muzike:
„Ja sam Đulijano Kampoli i sviram kiaramelu, saksofon i camponju. Camponju su nekada svirali čobani dok su čuvali ovce“.
„Ja sam Eduardo Vesela i sviram perkusije i daire. Kao dete sam voleo da slušam camponju, harmoniku i daire i polako sam zavoleo muziku, a naročito daire“.
Kombinacija sa bas i solo gitarom
Tradicionalne instrumente prate violina, bas gitara i bubnjevi. Za basistu Diega Mikelija i rok gitaristu Luku Marinija to je šansa da otkriju svoje korene: „Kada sam prvi put sreo muzičare koji sviraju tradicionalnu muziku, osetio sam muziku u sebi i to je preraslo u pravu strast!“, kaže Marini.
„U osnovi, naša muzika je - folk muzika. Trebalo bi da budemo ponosni na saltarelo i na instrument kakav je camponja – to je jedini pravi italijanski instrument!“, dodaje Mikeli.
Iako folk često nije omiljeni plesni ritam, modernom italijanskom folku teško je odoleti.
autori: Stefani Rajzon / Natalija Miletić
odg. urednik: Nemanja Rujević