Poluraspad Vučićeve medijske mašinerije
27. oktobar 2026.
Neke stvari se brzo menjaju. Ni 24 sata nakon što se doznalo da je Studentska lista na izborima u Srbiji ubedljivo pobedila do sada svemoćnu Srpsku naprednu stranku, dnevnik javnog servisa počeo je priznanjem voditelja.
„Prećutkivalo se, žmurilo na jedno oko, jednostrano informisalo, nekritički izveštavalo, nisu se postavljala prava pitanja ili pitanja nisu postavljana uopšte. I zbog toga gledaocima dugujemo izvinjenje“, rekao je voditelj Goran Eror.
Reč je o Radio-televiziji Vojvodine (RTV), no emisija se emituje i na Radio-televiziji Srbije (RTS).
Eror i neke kolege godinama su vodili borbu unutar sistema, ali sa malo uspeha. No, sada je glavni urednik podneo ostavku pod pritiskom sindikata. Slično traži i veliki broj zaposlenih na RTS-u. Taj veći javni servis, koji je godinama ignorisao kritike na račun vlasti, od ponedeljka je samo donekle promenio ton.
Nekoliko sati kasnije, u ponedeljak uveče, grupa kivnih građana upala je u televiziju Informer, koja važi za špic koplja odlazećih vlasti. Navodno su uništili opremu i na neko vreme prekinuli program. „Hteli su da me ubiju“, zavapio je glavni urednik Dragan J. Vučićević.
Informer godinama predvodi veliki broj tabloidnih medija koji su sve kritičare vlasti žigosali kao „izdajnike“, „teroriste“ i „ustaše“.
Tako izgleda sleganje tla posle zemljotresa od nedelje i poraza sveprisutnog Aleksandra Vučića, čoveka koji je u poslednje vreme maltene više bio na ekranima nego što nije.
Studentska lista, sastavljena od profesora, aktivista i umetnika, imaće po svemu sudeći 141 mesto u parlamentu od 250 stolica, naspram 103 za Vučićevu Srpsku naprednu stranku. To liči na bumerang koji se vratio propagandnoj mašineriji – ljudima je dozlogrdilo.
Medijska mašinerija u službi vlasti
Kritičari su godinama ukazivali na korupciju, nepotizam, sprege države i organizovanog kriminala, ali uvek iznova i na to da Vučićeva dominacija počiva na medijskoj mašineriji koja ga u stopu prati.
Poslednjih godina se u proseku „obraćao“ više od jednom dnevno – na dugim konferencijama za štampu ili u emisijama uživo. Skupove njegove stranke prenosilo je i po četrdesetak nacionalnih i kablovskih televizija odjednom.
Prema računici Biroa za društvena istraživanja, samo poslednjih sedmica kampanje Vučić je na pet televizija s nacionalnom frekvencijom predstavljen pozitivno u 96 odsto vremena koje mu je posvećeno, dok je Studentska lista u 95 odsto slučajeva predstavljana negativno.
Mnogi građani su zato kivni i nestrpljivi. „Očekujem prvo da se smire strasti jer je veliko nezadovoljstvo građana prema medijima koji su bili propagandisti vlasti i govora mržnje, a ne novinari“, kaže Aleksandra Krstić, koja predaje medijske sisteme na beogradskom Fakultetu političkih nauka.
„Upadom u bilo koji medij se ne rešava ništa. Regulatorno telo za elektronske medije treba da pokrene incijativu za oduzimanje dozvole za rad. To je jedini put“, dodaje ona za DW.
Ovog utorka udruženja novinara tražila su da se Informeru oduzme dozvola. No, REM je godinama prožet ljudima koji su bili odani vlastima. Ni danas nema funkcionalnu većinu, ali to će se promeniti s novim sazivom Skupštine.
Telekom i novac za podobne
Kritičari podsećaju da je kičma propagandne mašine i dalje državni Telekom. On je tokom godina uložio preko dve milijarde evra u kupovinu manjih ponuđača kablovske televizije i na prava na sportske prenose koji privlače publiku. Ali i na direktno finansiranje više od deset televizija bliskih vlastima.
Nedavno je portugalski fond Alpak kapital – vlasnik Juronjuza – otkupio neke od poslednjih kritičkih medija u Srbiji. Usledile su smene urednika i pritisci na novinare da otupe kritiku pred same izbore.
Sada bi tome mogao da dođe kraj. U programu Studentske liste stoji da državni Telekom „ne sme da bude vlasnik televizije, radija ni portala koji proizvode informativni program“. Takođe, da televizije koje informišu građane moraju biti prisutne kod svih kablovskih operatera.
„Naša nada je da odgovaraju oni koji su zloupotrebili medije za propagandu i oni koji su to plaćali novcem građana“, kaže Stevan Ristić, direktor nedeljnika „Vreme“ i predsednik Asocijacije medija, velikog udruženja izdavača.
„Dalje, da ne bude više povlašćenih medija što će iščistiti scenu i ostaviti nezavisne medije konačno u situaciji da žive na slobodnom tržištu gde se novac od oglasa pošteno zarađuje umesto da se oglasi usmeravaju podobnima. Naprosto, poštovanje zakona“, kaže Ristić za DW.
„Izvinjenja nisu dovoljna“
Studenti obećavaju smene na javnim servisima i transparentne mehanizme za izbor novih urednika. Neki ljudi iznutra ipak su skeptični.
„Manje je reč o ljudima, a više o konstrukciji javnog servisa i apetitima političara u Srbiji“, kaže nam jedan od urednika, koji je hteo da ostane anoniman.
„RTS i RTV moraju da se finansiraju samo od pretplate pre svega. Pa i tako, pre ili kasnije, dođe na vlast neko željan kontrole medija i mehanizmi popuste. Osim što možda nećemo više imati tako medijski nezajažljivog predsednika kakav je bio Vučić“, dodaje.
Profesorka Krstić vraća priču na regulatorno telo koje pokreće izbor Upravnog odbora RTS-a – starom je ionako istekao mandat – a dalje se onda biraju urednici programa.
„Izvinjenja nisu dovoljna. Očekujem duboke reforme i to vrlo brzo. Da konačno građani dobiju javni servis kakav zaslužuju umesto državne televizije koja zloupotrebljava prostor. Ko god da je na vlasti, ne sme dobiti RTS kao svoju igračku“, kaže ona.
U Vučićevoj eri mediji pod njegovom kontrolom postajali su sve radikalniji. Osim demonizovanja kritičara, ton im je mahom bio proruski i protiv Evropske unije i Zapada, koji je i Vučić optužio za „obojenu revoluciju“. I to iako je Srbija zvanično kandidat za članstvo u EU.
No, sleganje tla moglo bi da potraje. Neki tabloidni portali već su promenili ploču. Ali sveža „vest“ na portalu Informera glasi: dok su „podivljali jurišnici i ekstremističke bande napadali novinare“, bivši predsednik Vučić pokazuje kako izgleda „pristojna Srbija“. Ispod je Vučićev video sa Instagrama na kojem mazi svoje pse.
Baš kao da nedelja nije postojala i da autoritarni vođa nije doživeo fijasko.