1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Kakav je EU faktor - bez vojske?

Kristofer Plas12. mart 2009.

Zajednička odbrambena politika – ideja odavno prisutna u EU. Kada je reč o odbrani, u 27 zemalja u prvom redu se razmišlja nacionalno, o svojoj vojsci, sopstvenoj industriji naoružanja

Vojnici iz misije "Atalanta" pred afričkom obalomFoto: picture-alliance/ dpa

U EU ima oko 2 miliona muškaraca pod oružjem, troškovi 27 zemalja ove organizacije za vojne potrebe iznose oko 160 milijardi evra. Još od 1999. postoji projekat „Zajedničke bezbednosne i odbrambene politike“. I to je logično jer EU na spoljnopolitičkom planu želi da bude zaista snažan faktor. Francuski predsednik Nikola Sarkozi u tom kontekstu je postavio pitanje: „Kako mi hoćemo da EU postane politički faktor moći, a da joj pri tom ne omogućimo da se brani i da sprovodi svoju politiku?“

Konsenzus – da, ali – kada?

Stalno se ponavljaju, i sve glasniji su, zahtevi za formiranjem zajedničke armije EU. I kancelarka Angela Merkel je to postavila kao budući cilj. U tom smislu načinjeni su i određeni koraci. 2005. je doneta odluka o formiranju desetak jedinica za brza dejstva sa oko 1500 vojnika, iz više zemalja. Vojnici bi se smenjivali na svakih šest meseci. U slučaju potrebe, morali bi da brzo stignu do kriznih regiona. Ostalo se pri tome da ministri odbrane treba da postignu konsenzus oko učešća specijalnih jedinica u određenim akcijama. EU je sprovela pet zajedničkih vojnih operacija. U Bosni su trupe EUFORA osiguravale krhki mir. U Kongu su EU-trupe nadzirale izbore. Pred „rogom Afrike“ brodovi EU su u akciji „Operacija Atalanta“ protiv pirata. „Naš cilj je odbrana od piratskih napada, i to pre nego što stignu do nekog broda, naš zadatak je da ih sprečimo“, kaže nemački ministar odbrane Franc Jozef Jung.

Nemački ministar odbrane Franc Jozef Jung u KabuluFoto: AP

Nacionalni interesi - najvažniji

U EU se polako razvijaju i sturukture za planiranje takvih zajedničkih operacija, međutim još uvek prevagu odnose nacionalni interesi. Pored toga, najveći broj zemalja EU su i članice NATO, što takođe umanjuje spoljnopolitički značaj EU. Potrebna je i veća saradnja u domenu politike naoružanja, između ostalog i zbog štednje. Tokom drugog polugodišta 2008. dok je Francuska predsedavala EU, zajednička obrana je bila među prioritetima, iako se to nije naročito osetilo. Od Čeha, koji su sada domaćini u Pragu, takođe se ne može očekivati da će zajednička politika odbrane imati brži tempo.