1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Kako živi „Nemačka treće klase“?

17. maj 2009.

Novinarka Julija Fridriks postala je poznata svojim bestselerom „Dozvolite: Elita“. U tom romanu ona „secira“ klasu najbogatijih u Nemačkoj. Sada je iz štampe izašla njena druga knjiga koja se bavi najsiromašnijima.

Najsiromašniji u redu za hleb u Minhenu
Najsiromašniji u redu za hleb u MinhenuFoto: AP

„Nemačka treće klase – život na dnu“ naziv je knjige autora Julije Fridriks, Borisa Baumholta i Eve Miler.

„Ispričaću vam jedan mali primer: ćerkici je jedanaest meseci, a u kući nema ni jedne igračke - samo jedna prazna plastična flaša, koja se kotrlja po stanu. Majka kaže: To je dovoljno. Samo nekoliko nedelja kasnije sa detetom je bila u dečijem vrtiću. Tu je bio jedan bazenčić sa loptama. Kad se dete prvi put našlo u njemu, pomislili smo, odmah će eksplodirati, pošto je ono od jednom steklo toliko puno novih utisaka, otkrilo nove oblike, toliko se puno kretalo.“

Eva Miler se uvek potrese kada priča o iskustvu koje je stekla proučavajući sredinu koju je ranije poznavala samo iz novina. Zajedno sa novinarima Julijom Fridriks i Borisom Baumholtom napisala je knjigu „Nemačka treće klase -život u najnižim društvenim slojevima“. Pored sudbina zapostavljene dece, u knjizi se nalazi i priča o paru koji je nezaposlen i dan provodi gledajući različite tok-šou emisije na televiziji, o čuvaru koji finansijski izlazi na kraj samo zato što mu ćerka pomaže, i tako dalje.

Prosjak na ulici u GelzenkirhenuFoto: AP

Tri i po evra na sat

Milion i 900.000 ljudi u Nemačkoj zarađuje pet evra na sat i manje. Ni u jednoj drugoj zemlji Evropske unije tako veliki broj ljudi nema tako niske plate kao u Nemačkoj. Heribert Prantl, urednik lista Zidojče cajtung, u predgovoru knjige ovako opisuje situaciju:

„Nemačka je bogata zemlja, pa ipak ima mnogo siromaštva. Naravno, tačno je da bi nemački siromasi bili bogataši u Kalkuti, Lagosu, Kartumu ili Dakaru, ali, oni ne žive tamo, već ovde.“

Na primer, Hajdemari Dancer - pedesetsedmogodišnja žena crveno ofarbane kose, koja raznosi hranu starim ljudima u Berlinu. Na sat zarađuje tri evra i 68 centi. To jedva da je dovoljno za dva hleba. Srećom pomaže joj muž.

Onaj ko je u Nemačkoj nezaposlen duže od godinu dana, od države dobija 350 evra mesečno. Od 2005. to se ne zove „socijalna pomoć“ , već „Harc 4“, po imenu šefa komisije koja je htela da prepolovi nezaposlenost u Nemačkoj. Što joj naravno nije uspelo.

Autor: Ričard Fuks / Mirjana Kine-Veljković

Odgovorni urednik: Ivan Đerković