1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Kako zatvoriti rusku fabriku botova?

25. jun 2015.

Ruska agencija za internet-botove želi da brzo reši sudski postupak, ali radnica koja je tužila tu agenciju zbog kršenja zakona o radu, vodi veću bitku – ona želi da se ta organizacija zatvori...

Ljudmila Sawchuk Ex- Kreml Troll
Foto: picture-alliance/AP Photo/D. Lovetsky

Ljudmila Savčuk i njen advokat Ivan Pavlov, kažu da su osvojili prvu bitku u borbi protiv organizacije iz Sankt Peterburga koja zapošljava internet-botove. Ali njihov „rat“ je daleko od kraja. Njih dvoje trebalo je da se u petak sastanu sa advokatom koji zastupa agenciju „Internet Research“ – koja zapošljava botove koji preplavljuju internet (četove i komentare) propagandom iz Kremlja – kako bi utanačili detalje sporazuma.

Savčuk je od januara do marta bila zaposlena u toj organizaciji, kao deo tajne istrage s ciljem da se otkrije kako rade takozvane „fabrike botova“. Savčuk je agenciju optužila za kršenje zakona o radu i sud u Sankt-Peterburgu je utorak naložio obema stranama da dođu do mirnog sporazuma. Pavlov, njen advokat i aktivista za slobodu informisanja, ocenjuje da je takva odluka suda – dobar rezultat: „Ne samo zato što su uvažili da je radila za njih i ne samo zato što su uvažili da nije bila pravilno plaćena, već i zato što to Ljudmili pruža dobru osnovu da nastavi borbu sa tom organizacijom“.

Savčukova kaže da je osnovala organizaciju pod nazivom „Široki svet“ koja ima za cilj da „potpuno zatvori fabriku botova“. Deo novca koji će dobiti na osnovu sudskog sporazuma – plata za nekoliko sedmica i 10.000 rubalja (165 evra) na ime „moralne kompenzacije“. Taj novac će uložiti u svoju organizaciju. „Možda ću malo zadržati za sebe, za malu proslavu“, rekla je ona za DW.

Advokat Ivan Pavlov i Ljudmila SavčukFoto: DW/I. Koval

igledna propaganda“

Njena motivacija zasnovana je na zabrinutosti zbog „očigledne propagande koja dolazi sa svih strana, posebno od botova iz Sankt Peterburga. „Ali njena borba nije bezopasna“, upozorava Pavlov. „Mislim naravno da je to prilično rizično. Ja samo znam da će ih samo otvorenost, transparentnost i svetlost sunca izbaciti iz mraka i učiniti ih manje moćnim nego kao što je to sada slučaj, pod okriljem tame.“

Agencija nije poslala svog predstavnika na prvo saslušanje početkom juna, ali je na drugo, u utorak, poslala advokaticu, Ekaterinu Nazarovu. Ona je prihvatila tužbe protiv agencije, ali je rekla da je Savčukova i dalje zavedena u poslovnim knjigama i pitala zašto se ona mesecima ne pojavljuje na poslu i to bez lekarskog uverenja o bolovanju. Savčukova je rekla da nije dobila platu i da je prekršen zakon o radu.

Uprkos tome, agencija se složila da isplati Savčukovu i to je potez koji Pavlov opisuje kao „biranje manjeg od dva zla“ u nadi da će priča brzo da se završi. „Ali ja mislim da priča neće tako lako da se završi. Ovo je samo prvi korak u tom procesu. Ljudmila želi da nastavi i mi imamo neke ideje o taktici za budućnost“, rekao je Pavlov.

Deo te taktike može da bude potraga za slučajevima kršenja ruskih zakona, kao što su podsticanje na mržnju ili diskriminacija. „Mislim da to što rade te organizacije predstavlja zloupotrebu slobode informisanja“, rekao je Pavlov. „Naravno, zvanično je sve legalno – platiti ljudi da pišu poruke na internetu nije kršenje zakona, osim ako sadržaj tih poruka nije ispravan. Teško je proceniti svaki post i njegov sadržaj, ali od onoga što sam čuo o njima, prilično je jasno da su prekršili zakon.“

Unutar „fabrike botova“

Savčukova tvrdi da su u agenciji najčešće radili studentiFoto: picture-alliance/dpa/Heimken

Nije poznato koliko je ljudi zaposleno u agenciji. Pavlov kaže da je čuo procene koje se kreću između 200 i 400 ljudi. Niko ne zna ko daje novac za plate. Savčukova objašnjava da su većina zaposlenih bili studenti i da su podeljeni u jedinice koje su radile na određenim internet-sajtovima ili projektima. Ona je postavljala postove na Live Journal, popularni sajt ruskih blogera. Drugi su radili na društvenim mrežama kao što su Fejsbuk i ruskim ekvivalentima VKontakte i Odnoklassniki, kao i na Tviteru i Jutjubu.

Savčukova kaže da niko nije video šefove, da su instrukcije obično davane u pisanoj formi, na internetu, i da su norme morale da budu ispunjene na dnevnoj bazi. Studenti su plaćani na crno i dobijali su na ruke oko 50.000 rubalja (820 evra) mesečno.

Njena glavna briga je da će mržnja koja se širi na internatu da se izlije u svakodnevni život. Toga se plaši i Pavlov: „Ja samo želim da poboljšam svoju zemlju. Znam da moja zemlja ne razmišlja jasno u ovom trenutku, ali nadam se boljoj budućnosti.“