Koliko su sigurne namirnice koje jedemo?
7. jun 2019.![Gammelfleisch -Symbolbild-](https://static.dw.com/image/17210287_800.webp)
Svetska zdravstvena organizacija navodi da više od 400.000 ljudi svake godine umire zbog konzumiranja pokvarenih namirnica. „Pokvareno" je svakodnevni izraz za biološku reakciju razgradnje: bakterije, virusi, paraziti razgrađuju namirnicu, a ako je mi takvu pojedemo, ti paraziti dospevaju i u ljudsko telo.
„Ovo je jedinstvena prilika da se podstakne svest o opasnosti pokvarene hrane. Kod vlada, država, proizvođača, transportera i potrošača. Od poljoprivrednog imanja pa sve do tanjira, svi učesnici moraju pomoći u tome da naša hrana bude čista.", izjavio je predsednik Svetske zdravstvene organizacije (SZO) Tedros Adhanom Gebrejsus.
Pogađa siromašne, ali i bogate!
Bogate zemlje i potrošači imaju i dobre frižidere, kod njih je čak problem što velike količine ispravne hrane bacaju u smeće, jer imaju novca da kupe nove namirnice i onda kad im se nešto učini „sumnjivo". Ipak, i u EVropi godišnje 23 miliona ljudi oboli od trovanja hranom, gotovo 5.000 osoba od toga i umre. SZO tvrdi da je stvarni broj sigurno puno veći, jer ne ide svako lekaru zbog mučnine i smetnji prouzrokovanih nekom lošom namirnicom.
Mada predsednik SZO apeluje na sve u lancu ishrane, baš svi u tom lancu pokušavaju i da „uvale" pokvarenu namirnicu potrošaču. To počinje od banalnog i ne tako opasnog pokušaja prodavaca na šijaci da među zdravo voće i povrće podmetnu bar neki komad koji je već počeo trunuti. Neki trgovci neće oklevati i ponovo će prepakovati neku hranu kako bi sakrili istekle rokove trajanja. Restorani su posebna priča: njihovi vlasnici nerado bacaju hranu koju su već kupili. Ponekad će kuvaru narediti da „malo odreže" ono što je već vidljivo trulo i buđavo, a da na ostalo onda stavi malo više začina. Više novca ugostitelju će ostati i ako se ne menja ulje u fritezi.
Brzi novac sa trulim mesom
A onda su tu i „veliki" prevaranti. Najčešće je prevara sasvim jednostavna: svetska cena govedine je trenutno oko tri i po do četiri evra po kilogramu, svinjetine nešto manje od dva evra. Ali: uvek se iznova događa da se na nekom teretnom brodu ili šleperu pokvari sistem za hlađenje i zamrznuto meso se počinje otapati. Od tog trenutka to više nije sigurna hrana i zapravo će štetu nadoknaditi osiguranje.
Ali neko će biti spreman da kupi i takvo meso. Naravno, njegova cena je onda tek nekoliko centi – trgovac i prevoznik će biti srećni ako dobiju i toliko, jer ih čeka trošak uništavanja otpada, možda i sterilizacija hladnjače. Tako kupljeno meso je lutrija: nešto se možda još nije odmrznulo i počelo da truli, ali prevarant veruje kako će i takvo meso moći upotrebiti za mesne prerađevine koje će onda pokušati prodati kao „posebnu ponudu". Tu ima smisla i apel vladama država, jer i takva hrana je morala proći nadležna tela za nadzor hrane.
Opasna pokvarena hrana je puno veći problem u siromašnim zemljama: treba imati pred očima kako još uvek oko dve milijarde ljudi nema pristup čistoj vodi i ko će onda tamo bacati hranu, čak i ako više nije ispravna. Apel za ispravnu hranu je utoliko i pitanje planetarne solidarnosti i saradnje, a to se tiče i nas:
„Jedan obrok danas vrlo lako može biti napravljen od sastojaka sa nekoliko kontinenata, a njihova sigurnost zavisi i od međunarodne saradnje", podseća Žužana Jakab, direktoka SZO-a za Evropu. Zato i ovaj dan treba da bude podstrek vladama da provere sigurnosne mehanizme zaštite namirnica na svim područjima.
wa/pgr/aš (dpa, kna)