1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Kukavički puč protiv Donalda Trampa

7. septembar 2018.

Tramp nije intelektualni i moralni kapacitet da vodi SAD, ali podrivanje njegove legitimne vladavine graniči se sa izdajom, piše nemačka štampa nakon što je Njujork tajms objavio nepotpisanu kritiku jednog insajdera.

Foto: picture-alliance/AP Photo/P. Monsivais

„Otporašima se može verovati da im je stalo do dobrobiti zemlje. Tramp prezire osnovne principe političkog poretka Amerike. Ali da li su ovi ljudi ovlašćeni da vode zemlju u ispravnom pravcu samo zato što, kao i mnogi drugi, smatraju Trampov pravac pogrešnim?“, pita se ugledni Frankfurter algemajne cajtung nakon što je Njujork tajms objavio autorski članak bez potpisa u kojem jedan viši zvaničnik (senior official) vašingtonske administracije piše o unutrašnjem otporu protiv Trampa.

„Može se i mora žaliti zbog te činjenice, ali Trampa je za predsednika izabralo 63 miliona birača – autora (teksta u Njujork tajmsu, prim. red.) i druge otporaše nije izabrao niko. Trampovi birači će tek sada verovati u priču o dubokoj državi koja sprečava spas američkog naroda“, dodaje Frankfurter algemajne.

U tekstu koji je njujorški list objavio autor piše da niz činovnika i zvaničnika u Vašingtonu zapravo minira Trampove odluke i radi kako misli da treba. „Ne shvatite me pogrešno. Ima svetlih tačaka koje ostaju neprimećene u skoro neprestanom negativnom izveštavanju o administraciji: efikasna deregulacija, istorijska reforma poreza, jača vojska i tako dalje. Ali ti uspesi su došli ne zbog već uprkos predsednikovom stilu vođstva koji je impulsivan, neprijateljski, sitničav i neefikasasn.“

„Mi pokušavamo da uradimo ono što je ispravno čak i kada Donald Tramp to ne želi. (…) Ovde nije na delu takozvana duboka država. Ovde je na delu stabilna država“, dodaje on u tekstu koji je Njujork tajms odlučio da objavi anonimno jer bi u suprotnom posao autora bio ugrožen. Tramp je ovakav tekst nazvao kukavičkim.

Sa tim stavom se slaže i komentator Mitelbajeriše cajtunga (Regenzburg): „Ako je briga za dobro nacije i demokratije u Americi zbilja tolika, kako tvrdi anonimus, zašto se onda ograničavaju na sklanjanje dokumenata pre potpisa, ignorisanje naređenja i ogovaranje predsednika iza leđa? To ne zvuči posebno junački. Baš kao što je kukavička i anonimna kolumna u Njujork tajmsu. Ako je otpor stvarno tako jak da nastaje nešto poput tihog puča administracije, postavlja se drugo pitanje: zašto se ne krene putem koji američki Ustav predviđa za takve slučajeve?“

Korak dalje ide Berliner cajtung koji piše da autor nepotpisanog teksta „svojom nelojalnošću čak i više podstiče Trampovu paranoju i daje mu povod da vlada još autokratskije i bezobzirnije“.

Komentator portala nedeljnika Cajt piše da je poruka članka građanima: Ne brinite, ima i odraslih u Beloj kući. Ali dodaje da Tramp nije sasvim u krivu kada objavu nepotpisanog članka vidi kao neku vrstu izdaje. „Mnoge su indicije da predsednik SAD ni intelektualno ni moralno nije u stanju da obnaša funkciju na dobrobit građana – tu se nema šta ulepšati. Više je nego razumljiva želja njegovih protivnika da se sve što pre raspadne. Ali ne može biti dobar put podrivati vladu ili usmeravati je u ispravnom pravcu, kako piše anonimni autor, dok na ovaj ili onaj način ne prođe.“

Drugačije to vidi konzervativni Velt koji piše da se množe dokazi raspada: „Jedan dokaz za to su mnogi bliski saradnici Trampa koje je prethodnih sedmica dohvatio FBI. Da se sada jedan visokorangirani član njegove vlade anonimno razračunava je nova indicija. Sve podseća na poslednji čin Šekspirovog 'Magbeta'. Predsednika još štiti konzervativna eho-soba koju drže Foks njuz i drugi. Tramp će biti u opasnosti tek kada taj zid počne da se ljulja.“

Prema stavu objavljenom u listu Folksštime (Magdeburg) tekst „pojačava pritisak na vođstvo Republikanaca koje je skoro u ilegali. Ona mora sebi da postavi pitanje da li će propasti sa Trampom ili će povući ručnu kočnicu. Ako ga puste da padne, buniće se partijska baza koja je i dalje uz Trampa. Na kraju bi najtrajniji efekat ovog nesrećnog predsednikovanja mogla da bude marginalizacija ili cepanje jedne tradicionalne partije. Bio bi to razvoj sličan onom u Italiji ili Francuskoj.“

priredio Nemanja Rujević

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Preskoči sledeću sekciju Više o ovoj temi