Kuršumlija 24.3.1999.
24. mart 2006. ‘’Na duznosti sam bio 24.marta 1999.godine u Kursumliji.Kao I obicno u vreme uzbune mi smo posli u skloniste koje je u sastavu komande.Posle tri minuta nastal aje strahovito jaka detonacija .Svima nam je bilo jasno da je to bomba namenjena direktno sklonistu u Kursumliji.Ja sam poleteo zajedno sa stolicom na kojoj sam sedeo,pomislio sam,dali jet u negde I moj kraj’’-kaze Kovacevic
Nakon sto je Kovacevic spasen iz bombardovanog sklonista on je prebacen u kursumlijski Dom zdravlja zatim u Prokupacku bolnicu a posto se nalazio u kriticnom stanju hitno je prebacen u vojnu bolnicu u Nisu. Kovacevic kaze da je od posledica detonacija zadobio teske opekotine pa ga ,kako istice,nisu prepoznali ni najblizi rodjaci. ‘’Kada je u sobu,gde sam lezao,usao moj rodjeni stric I pita mene gde moze da me nadje.Mozete da shvatite kako sam izgledao ,bio sam izgoreo,otekao I crn.Imao sam povredu glave,onda butne kosti ,odnesen je bio misic samo se kost videla’’-priseca se Kovacevic
Kovacevic je u niskoj vojnoj bolnici proveo nekoliko meseci sa prekidima I uz ,kako istice, veliku pozrtvovanost lekara ove bolnioce,njegove povrede su vremenom sanirane ali su ,kako on istice, ostale posledice I veliko pitanje kako je on jedini preziveo u bombardovanom sklonistu u vojnoj kasarni u Kursumliji. ‘’Najteze mi je bilo kada sam prvi put saznao ko je sve poginuo,da su svih devet poginuli ja sam bio deseti,I ja sam jedini ostao ziv.To mi je najtezi trenutak u zivotu ‘’-rekao je Svetozar Kovacevic
U gotovo ,dvoipomesecnom bombardovanju Srbije Kursumlijija je zbog blizine Kosova I velike koncentracije vojske I Policije na ovom prostoru ,bila ,gotovo neprekidno na meti Nato Alijanse.Prakticno ,citavo vreme bombardovanja ovaj grad na jugu Srbije bio je pod neprekidnom vazdusnom opasnoscu a pretrpeo je I velika razaranja u kojima je nekoliko desetina civila,vojnika I policajaca izgubilo zivote ..