Mlađe generacije Nemaca ne znaju za simboliku 1.maja
1. maj 2008.Čak svaki drugi ispitanik star izmedju 18 i 29 godina nije znao zbog čega se 1. maj tradicionalno proslavlja. Oni su smatrali da je od borbe za prava radnika mnogo važnije to što imaju slobodno vreme za odmor i provod.
Zamiranje borbenog duha
Vremena kada su samosvesni sindikati mogli sa borbenim parolama da mobilišu mase, u Saveznoj Republici Nemačkoj su odavno prošla. Prošle godine, prema navodima Nemačkog Udruženja sindikata u akcijama u 450 gradova učestvovalo je samo oko pola miliona ljudi. Otprilike 1 200 učesnika po manifestaciji.
Sindikati pate od ospanja članstva
Razlog za sve manje motivacije za učešće u mareševima za solidarnost sa radnicima je u tome što sidikati rapidno gube na zanačaju. Od vremena procvata nakon nemačkog ujedinjenja broj članova DGB-a kontinuirano opada. Od 11,8 miliona u 1991. na sadašnjih 6,4 miliona. Samo oko 20 odsto zaposlenih je još organizovano kroz sindikate.
U medjuvremenu ima i naznaka promene trenda. U IG Metalu, najvećem strukovnom sindikatu je došlo do usporavanja u smanjivanju članstva, a broj mladih članova se povećao za 3 odsto.
Šta je sa svešću radničke klase?
Nemački list „Kelner Štadt-Anzajger“ povodom 1. maja piše: „Broj radnika se smanjuje. To pre svega pokazuje jednu veliku promenu sveta u kojem živimo. Dugoročno se takodje mijenjaju i slike koje ljudi imaju o sebi samima. Naime samodefinicija nekog kroz posao koji ta osoba obavlja pripada nekoj ranijoj epohi. Danas više nema jedne svesne radničke klase kao što je to bilo nekada“.