1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Moguća zabrana AfD-a: kampanja povećava pritisak na politiku

19. jun 2024.

Široki društveni savez poziva vladu, parlament i Bundesrat da podnesu zahtev za zabranu desničarsko-populističke stranke AfD. Iako berlinski političari oklevaju, to bi moglo da se promeni.

„AfD zabrana sada!“ – ovaj zahtev se sve češće može čuti i videti, kao ovde ispred Brandenburške kapije u Berlinu
„AfD zabrana sada!“ – ovaj zahtev se sve češće može čuti i videti, kao ovde ispred Brandenburške kapije u BerlinuFoto: Liesa Johannssen/REUTERS

Alternativa za Nemačku (AfD) ostvaruje trijumf za trijumfom. Na evropskim izborima 9. juna postala je druga najjača stranka u Nemačkoj s 15,9 odsto glasova, iza Hrišćansko-demokratske unije (CDU) koja je dobila 23,7 procenata. AfD je takođe na lokalnim izborima održanim istog dana ostvarila ogroman uspeh, postavši broj jedan gotovo u čitavoj istočnoj Nemačkoj.

Stranka dakle jaše na talasu uspeha. Pritom Savezni ured za zaštitu ustavnog poretka (BfV) od 2021. smatra da je ta stranka „slučaj za koji se sumnja da je desničarsko-ekstremistički“, a u tri nemačke savezne pokrajine klasifikovan je kao „dokazano desničarska stranka“. Procena BfG (tajna nemačka služba za unutrašnja pitanja, prim.ur.) najvažniji je argument na kojem se temelji kampanja „Odbranimo ljudsko dostojanstvo – odmah zabraniti AfD!“ koja je pokrenuta ovog ponedeljka (17. jun) u Berlinu.

Ko je uključen u kampanju za zabranu AfD-a?

Savez sebe opisuje ovako: „Mi smo angažovani ljudi iz civilnog društva, zaposleni u savetovalištima, aktivisti, advokati, sindikalni i klimatski aktivisti, ljudi koji već godinama vode antifašističku politiku, kao i oni koji tu borbu sada započinju“.

Jens-Kristijan Vagner (treći s desna), direktor Memorijala koncentracionog logora Buhenvald, podržava kampanju za zabranu AfD-aFoto: Bernd von Jutrczenka/dpa/picture alliance

Jens-Kristijan Vagner jedan je od njih. On vodi memorijal Buhenvald i Mitelbau-Dora u Tiringiji. Nacionalsocijalistička nemačka radnička stranka (NSDAP), koja je vladala od 1933. do 1945, tamo je izgradila dva od svojih brojnih koncentracionih logora. Procenjuje se da je samo na ta dva mesta umrlo najmanje 75.000 ljudi.

„AfD nije novi NSDAP“

Što se tiče AfD-a, istoričar Vagner upozorava na iskrivljena istorijska poređenja s nacionalsocijalizmom, ali ipak poziva političare da ispitaju i pokrenu proces zabrane stranke: „AfD nije novi NSDAP, ali AfD jeste stranka koja promoviše rasizam i širi antisemitizam. To je stranka koja zastupa etničko shvatanje državljanstva.“

Prema tom shvatanju, državljani bi trebalo da budu samo oni koji mogu da dokažu da su njihovi preci generacijama živeli u Nemačkoj. U skladu s tim, AfD zastupa koncept proterivanja miliona ljudi, kaže Vagner pozivajući se na istraživanje istraživačkog portala Korektiv (Correctiv). Otkriće tog portala o sastanku desničarskih, ekstremističkih krugova u Potsdamu prošle godine pokrenulo je masovne proteste protiv desnice širom Nemačke početkom 2024. godine.

Bake protiv desnice – pokret iz Debelna

02:08

This browser does not support the video element.

Stroga pravila za zabranu rada stranke

Uslovi pod kojima stranka može da bude zabranjena u Nemačkoj regulisani su Članom 21. Osnovnog zakona (zvanično ime nemačkog ustava, prim.ur.) koji glasi: „Stranke koje na osnovu svojih ciljeva ili ponašanja svojih pristalica imaju za cilj da naruše ili eliminišu temeljni, slobodni, demokratski poredak ili postojanje Savezne Republike Nemačke, su protivustavne.“

Nemački Ustavni sud odlučuje da li će zabraniti neku stranku ako bude podnesen odgovarajući zahtev. Taj zahtev imaju pravo da podnesu nemačka vlada, Bundestag i Bundesrat u kojem je zastupljeno svih 16 saveznih pokrajina. Poslednji takav primer bio je neuspeli pokušaj 2017. da se zabrani Nacionalno-demokratska stranka Nemačke (NPD), koja je u međuvremenu preimenovana u „Domovina“ (Heimat).

Za razliku od te desničarsko-ekstremističke stranke, AfD je za samo nekoliko godina postao stranka sa stabilnom podrškom u Nemačkoj. Kampanja „Odbranimo ljudsko dostojanstvo – odmah zabranimo AfD!“ stoga želi da pojača pritisak na političare i posebno da traži podršku u Bundestagu.

Posle niza uspeha na izborima, lideri AfD-a imaju razloga za slavljeFoto: Jacob Schröter/IMAGO

Međutim, kritičari pokretanja postupka zabrane upozoravaju da bi AfD mogla da se prikaže kao žrtva ili čak da se profiliše kao nosilac demokratije ako zabrana ne bude uspela. Među stručnjacima je takođe kontroverzno pitanje da li stranački program AfD-a pruža dovoljno dokaza da je reč o nečemu što je protivustavno.

Antidemokratske i rasističke izjave

Lukas Tojne iz Republikanskog udruženja advokata takođe svestan je tih rizika, ali je ipak samouveren. On se poziva na javne i stoga proverljive antidemokratske i rasističke izjave političara AfD-a i njihovih pristalica.

„Naravno da je u ovom slučaju potreban precizan i dobar rad nadležnih, ali i to je moguće“, naglašava Tojne. On pritom posebno misli na Savezni ured za zaštitu ustava koji s pravom cilja na kompletnu AfD kao na „organizaciju osumnjičenu za desničarski ekstremizam“ i to nakon presude Višeg regionalnog suda (OLG) u Minsteru objavljene u martu kojom je potvrđena procena Ureda za zaštitu ustavnog poretka.

Povređeno ljudsko dostojanstvo je stvarno i svakodnevno

Karim El-Helaifi govori o perspektivi onih koji su iskusili rasizam i izolaciju. „Povreda ljudskog dostojanstva nije apstraktna stvar, nego svakodnevica“, kaže predsednik postmigrantske mreže „Nove nemačke organizacije“. On kaže da se to ogleda u rasističkom, antisemitskom nasilju i teroru. „A predstavnici AfD-a stvaraju okvir za raspravu kako bi to nasilje postalo moguće i društveno prihvatljivije“, smatra El-Helaifi.

Kampanja bi uskoro mogla da dobije podršku Bundestaga. Poslanik CDU-a Marko Vandervic želi da pitanje zabrane AfD-a stavi na dnevni red parlamenta. Za to bi moralo da ga podrži najmanje pet odsto njegovih kolega – što bi bilo 37 poslanika. Vandervic je za berlinske dnevne novine Tagescajtung najavio da ima neophodan broj poslanika.

*ovaj članak je najpre objavljen na nemačkom jeziku