1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Neizvesnost u Uzbekistanu

Roman Gončarenko1. septembar 2016.

Islam Karimov vlada Uzbekistanom već više od 25 godina. Navodno je moćniji nego Vladimir Putin u Rusiji. Nakon izveštaja o bolesti autoritarnog predsjednika spekuliše se o budućnosti zemlje.

Islam Karimow Präsident Usbekistan
Foto: picture-alliance/dpa

Uzbekistan u četvrtak (1.9.) obeležava 25 godina otkako se ta centralnoazijska republika odvojila od Sovjetskog saveza. Predsednik Islam Karimov bi ipak ovoga puta mogao da propusti proslavu Dana nezavisnosti. Bolestan je i nalazi se na bolničkom lečenju, navedeno je u šturom saopštenju vladine izdatom nedelju (28.8). Za sada nije navedeno o kakvoj bolesti je reč. Neki strani mediji izveštavaju da je predsednik navodno u nedelju pretrpeo moždani udar. U ponedeljak je to potvrdila njegova mlađa ćerka Lola Karimova-Tiljajeva. Ona je na jednoj društvenoj mreži napisala da je njen otac imao izliv krvi u mozak i da se nalazi na intenzivnoj nezi. Njegovo stanje ipak je stabilno, napisala je ćerka.

U zemlji kao što je Uzbekistan uobičajeno je da izrazito malo informacija o zdravstvenom stanju 78-godišnjeg državnika dospeva u javnost. Zvanična potvrda bolničkog lečanja zbog toga je neuobičajena i znak da je stanje ozbiljno, veruju posmatrači. Oni takođe smatraju da toj muslimanskoj zemlji, bogatoj sirovinama, predstoje promene.

Uve Halbah: Uzbekistan je zemlja u kojoj je predsednička vladavina još izraženija nego i u RusijiFoto: SWP

„Tipični autokrata“

Karimov vlada zemljom od 1989. godine. Tada je još bio šef Komunističke partije. On je do sada jedini predsjednik od proglašenja nezavisnosti. Poslednji put je reizabran na funkciju predsednika u martu 2015. godine osvojivši više od 90 odsto glasova. Međunarodni posmatrači kritikovali su sam proces izbora navodeći da nije bilo stvarne izborne trke. „On je tipični autokrata na postsovjetskom prostoru“, tako ga opisuje Uve Halbah iz berlinske Fondacije za nauku i politiku. Ne postoji protivtežna, nema kontrolne instance, nema opozicije, kaže Halbah. Uzbekistan je, kaže on, zemlja u kojoj je predsednička vladavina još izraženija nego i u Rusiji.

Pri tome je pitanje mogućeg naslednika potpuno otvoreno, a eksperti poput Halbaha upozoravaju na moguće „unutarpolitičke turbulencije“. Važno je da li će to pitanje ostati „potpuno neregulisano“ ili ipak postoji pravilo koje nije vidljivo za javnost. U nekim, pre svega stranim medijima spekuliše se kakve bi posledice mogla da ima Karimovljeva bolest.

Ukoliko on više ne bude mogao da obavlja funkciju predsednika, Halbah ne veruje da bi moralo da dođe do formiranja dinastijske vladavine, kao u slučaju Azerbejdžana. Najstarija predsednikova ćerka, Gulnara, pala je u nemilost zbog navodnih spornih aktivnosti u privredi i navodnih nastojanja da se nađe u vlasti. Zbog svega toga nije omiljena u zemlji. U slučaju nužde mogao bi da bude imenovan naslednik iz kruga bliskog uzbekistanskom predsedniku, veruje berlinski ekspert i kao kandidata s najviše šansi navodi aktuelnog premijera Šavkata Mirsijevca.

Rusija i Kina kao najjači akteri

Od proglašenja nezavisnosti od Sovjetskog saveza Uzbekistan pod vođstvom Karimova vodio prevrtljivu politiku između Istoka i Zapada – uostalom kao i brojne druge bivše sovjetske republike. „Karimov je u spoljnoj politici praktikovao neutralnost", kaže Halbah. On dodaje da tako bilo i kada je reč o regionalnim organizacijama koje predvodi Rusija. Uzbekistan je tako 2012. napustio Organizaciju ugovora o zajedničkoj bezbednosti. Moskvi nije pošlo za rukom da tu zemlju privuče u Evroazijsku ekonomsku uniju.

Nemački ministar spoljnih poslova Frank-Valter Štajnmajer posetio je Uzbekistan krajem marta 2016.Foto: picture-alliance/dpa/B.von Jutrczenka

Ruski uticaj je u poslednje vreme ipak postao jači, ocenjuju posmatrači. Karimov je u aprilu otputovao u Moskvu gde se susreo sa Putinom. Uzbekistan je i dalje član Šangajske organizacije za saradnju kojom trenutno predsedava i čiji samit je održan u junu upravo u glavnom gradu Uzbekistana Taškentu. U tom savezu glavnu reč vode Rusija i Kina. Te dve zemlje su trenutno u Uzbekistanu verovatno najjači strani partneri, smatra Halbah. Karimov je u junu otvorio železničku prugu koja polazi iz centra Uzbekistana i vodi u strateški važnu Fergansku dolinu. Pruga je sagrađena uz pomoć kineskih preduzeća.

Oklopna američka vozila za borbu protiv terorizma

S druge strane, Zapad, čini se, ima manje interesa u regionu. Tako je Nemačka 2015. godine okončala sa korišćenjem vazduhoplovne baze Terme koja je godinama služila za snabdevanjem trupa u susednom Avganistanu. SAD su svoje vojno prisustvo u Uzbekistanu okončale još pre desetak godina. Povod su bili nemiri 2005. godine u gradu Andišan. Tada je u gušenju protesta život izgubilo više od 180 ljudi.

Ipak, Vašington očigledno nije želeo da sasvim izgubi svoj uticaj. Prošle godine SAD su Uzbekistanu isporučile više od 300 oklopnih vozila koja bi trebalo da budu korišćena u borbi protiv terorizma. „Islamski pokret Uzbekistana“ se, naime, zakleo na vernost terorističkoj miliciji „Islamska država“ i deluje u Avganistanu. Jedan od ciljeva „Islamskog pokreta Uzbekistana“ je i državni udar u zemlji. Halbah procenjuje da je uticaj islamista ipak mali. Halbah procenjuje da ih je Karimov – uglavnom ukinuo.