Osnivanje Evropskog saveta
Odlučeno je, takođe, i da se Evropski parlament bira na opštim, direktnim izborima, što se prvi put dogodilo 1979. godine.
Osamdesete godine počele su proširenjem Zajednica stupanjem Grčke u članstvo 1981. godine, a kasnije i Španije i Portugalije 1986. godine. Novi podsticaj integraciji stigao je usvajanjem Jedinstvenog evropskog akta (JEA) 1986. godine (stupio je na snagu 1987.), kojim je učinjena prva izmena osnivačkih ugovora EZ.
Kao jedan od ciljeva JEA predviđa finalizaciju zajedničkog tržišta do kraja 1992. godine. Da bi to bilo ostvareno trebalo je doneti veliki broj akata, što bi bilo teško ostvarivo jednoglasnim odlučivanjem u Savetu. Stoga je Jedinstvenim evropskim aktom proširen broj oblasti u kojima je moguće odlučivati kvalifikovanom većinom.
Kako bi se zakonodavnim aktima Zajednice dao veći demokratski legitimitet, Evropskom parlamentu, kao instituciji neposredno izabranoj od strane građana, data je veća uloga u odlučivanju, uvođenjem takozvanog postupka saradnje. Jačanje uloge Parlamenta i proširenje većinskog nasuprot jednoglasnom odlučivanju trend je koji se nastavio u svim sledećim reformama EZ/EU.
Evropski savet: Šefovi država ili vlada država članica EZ sastajali su se i pre 1974. godine kako bi raspravljali o pitanjima koja su u tom trenutku bila važna, između ostalog, i za funkcionisanje Evropskih zajednica. Godine 1974. šefovi država ili vlada država članica EEZ odlučili su da te sastanke učine redovnim, odnosno, da se sastaju najmanje dva puta godišnje. Prvi put se, pod nazivom Evropski savet, sastanci šefova država ili vlada država članica ozakonjuju Jedinstvenim evropskim aktom 1987. godine.