Oteta Nemica u Iraku
29. novembar 2005.Još nisu poznate pojedinosti oko ove otmice. Ministarstvo spoljnih poslova u Berlinu je potvrdilo da se nemačka naučnica i njen vozač od petka vode kao nestali, a od sinoć je jasno i zašto. Oko 20 časova je u dopisništvo prvog programa nemačke televizije ARD u Bagdadu stigla videokaseta na kojoj se vide otete žrtve sa povezom oko očiju šćućurene na podu i tri čuvara. Iz poštovanja prema otetima prikazan je samo jedan kadar iz filma, ali je poruka koju čita jedan od otmičara vrlo jasna - savezna vlada mora da prekine sve kontakte sa iračkim vlastima, jer će u protivnom taoci biti streljani.
Koliko god da je čudna ova optužba ona ukazuje na to da kidnaperi očigledno znaju koga imaju u rukama. Naime, oteta 41 godišnja Nemica je po profesiji arheolog i nije nepoznata ličnost u Iraku. Ona tamo živi i radi već deset godina, udajom za Arapina prešla je u islam i tečno govori arapski. Osim toga ona je organizovala i dopremu pomoći za tamošnje stanovništvo.
O otmičarima trenutno ima mnogo manje podataka. Ime grupe nije poznato vlastima i još se ne zna kom političkom ili verskom pravcu pripadaju. Medjutim, otmica pokazuje da se radi o dobro organizovanoj akciji.
Iritira zahtev otmičara da Nemačka prekine političke veze sa Irakom, jer su te veze ionako veoma ograničene. Savezna republika školuje van Iraka iračke policajce. Skromni privredni kontakti u poslednje vreme su potpomognuti garancijama Hermes koje vlada daje za ulaganja u rizična područja. Osim toga, postoji kulturna saradnja, na primer, kod arheoloških istraživanja. Upravo tu bi mogli da se traže razlozi za otmicu Nemice. Naime, u decembru bi trebalo da počne otkopavanje Vavilona, južno od Bagdada.
Već duže vreme je u opticaju vrlo problematična pretpostavka da su Nemci bezbedniji od ostalih kada su otmice u pitanju zbog toga što Savezna Republika nije učestvovala u ratu protiv Iraka. Medjutim, ranije su oteta tri francuska novinara, iako Francuska nije učestvovala u ratu.
Tačnija pozadina ovog zločina biće jasnija kada se bude više znalo o otmičarima. Prvi zadatak vlasti je da uspostave kontakt sa kidnaperima. Da li je to i uradjeno nije poznato.